SPENCER Film o lady Diani dobar je prikaz kraljevske dekadencije koja izluđuje pridošlice, no ovacije baš i ne zaslužuje

Da je živa, lady Diana danas bi imala 60 godina i grlila svoje petero unučadi, pod uvjetom da joj dopuste pristup djeci. Ako je suditi po 'Spencer', novoj u nizu drama o 'princezi srca' koja je uzdrmala Monarhiju, to bi bilo teško izvedivo jer je kraljevska obitelj prikazana kao bastion kućnog terora i dekadencije koji pridošlice tjera u ludilo.

U ovom slučaju uljez je, naravno, Lady Diana Spencer koja u deliriju dočekuje Božić na kraljevskom imanju u Norfolku. Čileanski redatelj Pablo Larráin (tvorac odlične biografije o Jackie Kennedy iz 2016.) upravo oko Dianinih psihičkih poremećaja zida konstrukciju filma koji je u kritičarskim krugovima pozdravljen aklamacijom.

Jack Farthing kao princ Charles u jednoj od rijetkih zajedničkih scena s filmskom suprugom Dianom

Ilustracija

Tolika ushićenost pomalo čudi jer se radi o djelu koje ne otkriva ništa posebno novog iz života jedne od najpopularnijih osoba prošlog stoljeća. Svjetska javnost odavno već dobro zna za Dianino opiranje nametnutim autoritetima, bulimične ispade i nevolje s brakom utroje.

Je li u sve to trebalo udrobiti i utvaru pogubljene Anne Boleyn i strašilo s 'outfitom' pokojnog earla Spencera stvar je umjetničke slobode, a fikcija, dakako, ne može baciti novo svjetlo na životopis toliko puta u stvarnosti 'opjevan' na malom i velikom ekranu, odnedavna i na streaming servisima.

Ako je Larráinov plan bio ući u glavu mlade rastrojene žene, tu je itekako dobacio do cilja. Iako su mnogi sumnjali da se zvijezda 'Sumrak sage' može snaći u tako zahtjevnoj ulozi, Kristen Stewart izvukla je maksimum od svog glumačkog talenta koji nije osobito raskošan, no ipak dovoljan za BAFTA-inu nagradu za zvijezdu u usponu 2010. Točno 11 godina kasnije, Stewart je glumački sazrela, kao tridesetogodišnjakinja minuciozno portretira Lady Di.

Čileanski redatelj Pablo Larrain s američkom glumicom Kristen Stewart na Venecijanskom filmskom festivalu
 

Filippo Monteforte/AFP

U ulozi se vidi veliki uloženi trud, od 'skidanja' glasa i gesti junakinje preko prisnog odnosa sa sinovima do oponašanja simptoma nalik maničnoj depresiji. I dok je izvedba glavne glumice forte ove drame, glavni joj je nedostatak što sve nekako ostaje na razini psihoanalize, dok su međuljudski odnosi u Royal family gurnuti postrani, iako je u njima korijen Dianine mentalne distorzije. Odnos filmske princeze od Walesa sa svekrvom, vječnom kraljicom Elizabethom sveden je tek na dvije uzgredne replike, s otuđenim suprugom princom Charlesom Diana dijeli scenu tek dvaput, a uzročnica svih nevolja Camilla Paker Bowles jedva da je i naznačena.

Cijelu kraljevsku obitelj dojmom nadmašuju dva sporedna lika. Šef kraljevske kuhinje Darren (Sean Harris) među rijetkima za princezu pokazuje natruhe empatije, slično kao i uštogljeni major Gregory (Timothy Spall), čuvar protokola. Doskočica s odanom i zaljubljenom garderobijerkom Maggie (Sally Hawkins) djeluje pomalo parolaški, dok su engleske zelene tratine prošarane dvorcima iznova uspješno statirale kao tradicijski ukras scenografije. 'Spencer' vrijedi pogledati, manje zbog kvalitete proizvoda, a više zbog pompe koja ga prati.