Karijeru je izgradio glumeći miljenike žena, zavodljive stripere, tajne agente, traumatizirane ratne veterane. A onda je u četrdeset i nekoj procijenio da je vrijeme za oštar zaokret i prihvatio ulogu zlostavljača žena u redateljskom debiju glumice i modela Zoë Kravitz ‘Trepni dvaput‘ (Blink twice).
Čime se Channing Tatum rukovodio kod odabira angažmana može se samo nagađati, no istina je da je kao filmski manijak mogao i bolje gađati. Nastupom u filmu koji pretendira biti i crna komedija i rape&revenge psihološki triler Tatum je pristao ući u kalup koji kao da je pečen po nepisanom manifestu #MeToo pokreta.
Lik Slatera Kinga, moćnika i seksualnog predatora koji s društvom sebi sličnih pervertita na privatnom otoku okuplja ljepotice kako bi ih omamljene opijatima zloupotrijebio nepogrešivo podsjeća na notornog Jeffreya Epsteina ili Harveya Weinsteina, kapitalce kojima su glave došle optužbe za seksualnu grabežljivost. Redateljica novakinja Kravitz na tim zasadama gradi svoje viđenje problema rodnog nasilja, ciljajući (pre)visoko.
Odabrana tema zahtjevna je i za mnogo iskusnije filmaše od mlade glumice koju osim po slavnom ocu glazbeniku Lennyu najbolje poznajemo po roli Catwoman iz novog Batmana. Kravitz valja priznati dobru teorijsku potkovanost, zna ona dosta o trilerskim elementima i načinima zadržavanja gledateljeve pažnje, no pripovjedna sastavnica joj prečesto izmiče prema karikaturalnom, pa i besmislenom. Otvoreno navijanje za napaćene žene najgorljivije je kad ih pretvara u osvetnice s cijelim mnoštvom podsjetnika na tarantinovsko naslijeđe (Kill Bill etc.).
Muškarci su pak prikazani kao jednodimenzionalni gadovi vrijedni najstrože kazne, a kapetan testosteronske korablje je Tatum kojemu uloge negativaca po habitusu naprosto ne pristaju. Svaki pokušaj da djeluje dijabolično brzo se rasprši do neuvjerljivosti, toliko da je prava šteta što njegovu rolu nije preuzela zaboravljena zvijezda 1990-ih Christian Slater (Intervju s vampirom, Slomljena strijela), ovdje u nepravedno maloj epizodi izopačenog bonvivana.
Što se brojnije ženske postave tiče, glavnu egzekutoricu Fridu korektno tumači Naomi Ackie, filmska Whitney Houston. Frida je snalažljivo čeljade s društvenog dna, oštroumni survivor koji bi djelovao mnogo vjerodostojnije da nije opterećen bespotrebnim napadima kreveljenja. No, dok istražuje pozadinu zločina na mondenom tropskom otočiću njezina junakinja u usporedbi s ostatkom ženske postave djeluje kao inačica Sherlocka Holmesa. A ako se već htjelo žene učiniti Valkirama, trebalo je poraditi na njihovoj karakterizaciji, a ne ih ostaviti da kao raspršeno jato vrišteći trčkaraju uokolo. I sve to uz dress code bijelo i krajnje infantilan način uporabe hladnog oružja.
Zoë Kravitz je očigledno namjeravala ‘Blink Twice‘ predstaviti kao višeslojni film poruke, no razvučenom fabulom bez pravih naglasaka i završetkom koji više nasmijava nego šokira, suština je negdje odlepršala, ako ju je i bilo. Žalosti što su Geena Davis i Kyle McLachlan, još jedan zvjezdani par iz prošlog tisućljeća, kao ‘sporednjaci‘ sa sitnom minutažom uopće zalutali u ovu filmsku papazjaniju.