U Dubrovniku su političari skladni i ne bestimaju, ali im zna izletjeti

'Sine, drži se škole i pomozi ćaći oko krtole u Konavlima'...

Ovako je lani tijekom lokalne predizborne kampanje zborio DDS-ov čelnik Pero Vićan o konkurentu s liste 'Srđ je Grad' Đuru Caporu nakon što ga je ovaj gimnazijski profesor povijesti nazvao 'potrošenom političkom opcijom'.

Sitni je to, zapravo bezazleni, primjer političkog prepucavanja koje ovih dana na (inter)nacionalnoj razini doseže vrhunac u izjavama predsjednika Zorana Milanovića. Šef države ne bira riječi kad nekog treba prozvati. Uz ministra obrane Marija Banožića, premijer Plenković mu je omiljena meta. Nedavno ga je nazvao 'udbašenkovićem', a HDZ je zauzvrat Milanovića krstio 'Kremljenkom'.

Engleski travnjak

A kako Dubrovnik stoji na polju političke korektnosti? Da i svakodnevna komunikacija u Gradskom vijeću i političkom životu uopće katkad skrene s kolosijeka, primjećuje i dubrovački komunikolog, bivši pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku dr.sc. Đorđe Obradović:

Dubrovački komunikolog prof.dr.sc. Đorđe Obradović

Unidu/

- Politička komunikacija u lokalnoj sredini povremeno iz javnih rasprava prelazi u podmetanja, širenje glasila i uvrede. Po tome Dubrovnik nije poseban jer se to događa i u drugim lokalnim zajednicama pa i u komunikaciji među stranačkim čelnicima na državnoj razini i u Hrvatskome saboru. Oporba se u raspravama želi istaknuti i nametnuti glasačima kako bi poslije idućih izbora preuzeli vlast, a vladajući žele javnost uvjeriti da rade bolje nego bi itko drugi. Često se nađu pojedinci i u vlasti i u oporbi koji prelaze granice dobrog ukusa, što mediji jedva dočekaju i ističu jer uvrede privlače pozornost javnosti željne zabave. Budući da i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović često koristi uličarski rječnik i vrijeđa neistomišljenike nazivajući ih pogrdnim imenima, ne treba se čuditi što se na slične primjere nalazi i na nižim razinama vlasti i političkog djelovanja – ističe naš sugovornik. Dr. Obradović upozorava kako će politička komunikacija biti primjerenija tek kad bude više usmjerena prema argumentiranim raspravama, u kojima oporba neće vrhunac komunikacije nalaziti u protivljenju svemu što vladajući predlažu, nego u nuđenju boljih rješenja, a vladajući će bolje osluškivati i prihvaćati korisne prijedloge oporbe.

- Koliko vremena treba da bi se to postiglo? Otprilike koliko i za stvaranje travnjaka od engleske trave. Englezi kažu da je englesku travu jednostavno uzgojiti. Treba je samo nekoliko stoljeća kositi travu i otklanjati korov i poslije toga razdoblja - eto idealnog travnjaka – navodi šaljivu usporedbu dubrovački stručnjak za komunikaciju kojega pitamo i za komentar uvođenja tzv. Etičkog kodeksa nositelja političkih dužnosti u Gradu Dubrovniku koji je potkraj ožujka bez pompe i u tišini usvojilo dubrovačko Gradsko vijeće:

- Taj je kodeks prvenstveno usmjeren prema građanima kako bi ih upoznao s onim što mogu očekivati od političara i dužnosnika. On sam po sebi neće ni unaprijediti ni unazaditi političku komunikaciju, ali bolje da postoji, nego da ga nema – smatra Obradović.

Valamar i Radeljević

Kako famozni Etički kodeks djeluje na gradske vijećnike i pomaže li im da se kod izravnih prijenosa sjednica, ali i nakon gašenja kamera, pridržavaju bontona?

Predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnik Marko Potrebica: Etički kodeks zakonska je obveza, a ne specifikum

Tonci Plazibat/Cropix

Predsjednik Gradskog vijeća u drugom mandatu, HDZ-ov Marko Potrebica, objašnjava kako Etički kodeks nije nikakav specifikum Dubrovnika, već zakonska obveza svih gradova u Hrvatskoj.

- Hoće li zaživjeti, ovisi samo o ponašanju kolega i kolegica gradskih vijećnika, odnosno o tome hoće li i koliko razlikovati privatno i javno. Ovaj kodeks zapravo je najviše posljedica Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Zasad nisam primijetio da ga se krši. Više nas vijećnika pauziralo je kod glasovanja ako je na dnevnom redu bila tema s kojom smo povezani, bilo da se raspravlja o društvu u kojima imamo manji dio dionica ili je riječ o nekog stvari vezanoj uz djelovanje političke stranke. Osobno sam se izuzeo iz rasprave o UPU-u Babina kuka jer u grupaciji Valamar imam manji dio dionica još iz vremena kad sam bio prognanik. Sjećam se i slučaja kad se Nezavisna lista Ivice Roka izuzela iz rasprave o UPU-u Radeljević jer je kći vlasnika Pema bila na Rokovoj listi – ističe Marko Potrebica.

Što se tiče povišenih tonova, polemika i neprimjerenog ponašanja u gradskoj vijećnici, podsjeća da nepristojnosti i verbalne ispade 'pokriva' Pravilnik o radu Gradskog vijeća, dok je njegova dužnost kao predsjednika dubrovačkog parlamenta paziti na normalnu komunikaciju u Gradskom vijeću:

- Treba prepoznati razliku između političkog izričaja i političkog folklora, gdje prestaje rasprava a počinje vrijeđanje. Na sreću, kultura dijaloga među našim vijećnicima je na visokoj razini, o čemu svjedoči i podatak da sam u dva mandata podijelio tek deset opomena, a potrebe za izbacivanjem nekog iz vijećnice dosad nije bilo. Iako smo u ovom razdoblju odradili pedesetak cjelodnevnih sjednica, izletjela je tek pokoja psovka ili uvreda. Ne bih nikog htio stigmatizirati navođenjem imena, mogu tek reći da su se svi glasni gradski vijećnici nakon hlađenja glave uredno ispričali – otkriva nam Potrebica.