Bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski iznenada je preminuo u četvrtak poslijepodne u dobi od 68 godina. Rohatinski je rođen u Zagrebu 3. kolovoza 1951. godine, diplomirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 1974., a na istom je fakultetu i doktorirao 1988. godine, na kojem mu je mentor bio bivši ministar financija Mato Crkvenac.
U vrijeme Jugoslavije radio je u Republičkom zavodu za planiranje, čijim je direktorom postao 1989. godine. Godine 1990. postao je voditelj Odjela za makroekonomsku analizu i politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, kojim je rukovodio do 1998. godine, kada je prešao na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb.
Godine 2000. preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor, a iste je godine u srpnju imenovan guvernerom HNB-a. Tijekom vođenja središnje banke dobio je nagradu udruženja guvernera europskih nacionalnih banaka za najboljega guvernera. Mjesečnik The Banker dodijelio mu je Rohatinskom dva priznanja - za najboljeg guvernera Europe i najboljeg centralnog bankara godine 2008. u globalnim razmjerima.
Nekonvencionalan pristup
Dužnost guvernera obnašao je u dva mandata te je bio najdugovječniji guverner od hrvatske neovisnosti. Svojim često nekonvencionalnim pristupom rješavanju problema izazivao je brojne reakcije, ali uvjerljivost njegovih argumenta nikada nije izostala, pa je u jednoj fazi svog guvernerskog mandata bio i najpopularnija javna osoba.
Iz HNB-a se vratio u koncern Agrokor na mjesto savjetnika. Njegov odnos s koncernom bio je u fokusu javnosti zbog kontroverznih okolnosti u kojima je svojedobno prodana tvrtka njegove supruge. Rohatinski je inzistirao da u cijeloj toj priči nema ništa nečasnoga.
Rohatinski se svojedobno spominjao i kao mogući kandidat za hrvatskog premijera, no do njegova političkog angažmana o kojem se u više navrata pisalo u konačnici nikada nije došlo.
Autor je nekoliko knjiga iz sfere ekonomije, a posljednju, 'Kriza u Hrvatskoj', izdao je prije nekoliko mjeseci. Znanstvenu karijeru okrunio je 2017. godine kada je njegovu knjigu 'Time and Economics: The Concept of Functional Time' objavio poznati svjetskih akademski izdavač Palgrave Macmillan, a riječ je o temi kojom se počeo baviti s svom doktorskom radu s kraja ‘80-ih godina.
Upravo ovih dana iz tiska izlazi i njegova autobiografska knjiga 'Persona non grata' u kojoj daje osobni osvrt na brojne ekonomske i političke događaje koji su izravno ili neizravno utjecali i na život mnogih ljudi u Hrvatskoj.
Pisao je i blog Macropuls, na kojem je posljednju objavu, s osvrtom na autobiografsku knjigu, napisao dan uoči svoje iznenadne smrti.
Rohatinski o sebi
- U mladosti sam bio tih i povučen, nisam mnogo izlazio ni trčao za curama. Moj svijet bile su knjige, posebno povijesne. Bavio sam se sportom, igrao šah i slušao ploče - prije svega rock. Mnogi su mislili da je to zbog kompleksa uzrokovanog mucanjem. Možda je u početku i bilo tako. Kasnije sam se prestao opterećivati time. Jednostavno - bio sam takav, napisao je Rohatinski u svojoj posljednjoj knjizi, u kojoj je progovorio i o svojoj obitelji.
- Zasnovao sam obitelj s kolegicom s fakulteta, Marijom, i dobili smo dvoje djece: Natašu i Vedrana. Nastojao sam što bolje brinuti se o njima, ali to je ponekad bilo teško zbog obujma posla - u Republičkom zavodu za društveno planiranje (RZDP), Ekonomskom institutu Zagreb (EIZ) i Hrvatskoj narodnoj banci (HNB) - i s njime povezanog čestog izbivanja iz kuće. Nikad im nisam mnogo pričao o poslu, ne želeći ih njime opterećivati. Ali oni su ga itekako proživljavali uz supruga i oca s kojim su provodili premalo vremena. Moralo se to poslije odraziti i na njihove živote. Svojim sam im primjerom nastojao prije svega usaditi duh časti i poštenja. Vjerujem da sam u tome uspio i zato ovu knjigu posvećujem njima, piše Rohatinski.
Kejnesijanac, monetarist, suverenist
- Živjeli smo u skromnim stanovima u kojima nikad nije bilo dovoljno prostora za rad. Neke od svojih najboljih tekstova napisao sam u krevetu, jedinom raspoloživom mjestu. To se promijenilo tek u posljednjim godinama na način i pod cijenu koju ne bi nikome poželio. Dugogodišnja prisutnost u medijima donijela mi je niz poznanika. Kad su se reflektori konačno ugasili, i oni su nestali. U poslu su me pratili atributi kejnesijanac, monetarist, suverenist... Bilo je, naravno, i drugačijih, ovisno o autoru, trenutku ili ciljevima. Nikad se nisam smatrao ničim od toga. Nastojao sam se držati vrlo jednostavnog načela: gledaj što se stvarno zbiva i misli svojom glavom. Savjetovao sam to i suradnicima. S takvim pristupom nije jednostavno naći istomišljenike niti je to ugodno. Za svoje se poglede trebate izboriti čvrstim argumentima, gubeći prijatelje, a ponekad stvarajući i neprijatelje, često samo zbog taštine, naveo je Rohatinski u svojoj autobiografskoj knjizi.
Osvrnuo se i na svoj odlazak s funkcije guvernera HNB-a, na kojoj ga je naslijedio Boris Vujčić.
- Vujčić me je upozorio da se obavezno javim Milanoviću vezano za moj istup u Opatiji. Nisam to učinio, braneći pravo na javno iznošenje stručnog mišljenja. Nekoliko dana poslije, zazvonio je telefon. Premijer. Račun mojih višegodišnje loših odnosa s politikom i političarima konačno je stigao na naplatu, napisao je Rohatinski.
- Autoritet funkcije ne znači mnogo. Ako ste u krivu, to će se kad-tad pokazati, a onda vas nikakva funkcija ne spašava od blamaže. Pritom morate biti svjesni da je, neovisno o individualnim kvalitetama, posao prije svega timski rad. Rezultat bitno ovisi o osjećaju zajedništva i predanosti zajedničkom cilju. Čak i onda kada se razilaze mišljenja o načinu ostvarivanja tog cilja, zapisao je između ostalog Rohatinski.
Bih li sve ponovio
- Na kraju, nakon svih tih godina, postavljam si pitanje: Bih li sve ponovio? Odgovor je jednostavan. Naravno da ne bih. Ili možda ipak...