Za glazbeni program 77. Dubrovačkih ljetnih igara mogli bismo reći da je imao konstantu što se tiče kvalitete. Što znači da nije bilo koncerta koji je svojom izvedbom ili programom bio znatno ispod razine kakvu Igre podrazumijevaju. Time ga možemo okarakterizirati kao dobar, odnosno, da se popeo nekoliko skalina prema gore u odnosu na prošlu godinu. A imao je i nekoliko vrhunaca pa bi publika trebala biti itekako zadovoljna. Recimo i to da su koncerti minutažom bili primjereni ljetnom festivalu - uglavnom 70-tak minuta bez pauze - a jedino su dva bila preduga i time izgubila svaki smisao.
Većina koncerata u Kneževom dvoru
Knežev dvor je mjesto u kojemu su i ove godine održane gotovo sve glazbene večeri. Sva sreća da nije bilo kiše - naravno da smo je iz brojnih drugih razloga itekako priželjkivali! - jer alternativa ne postoji. Zbog nesnosnih vrućina i vlage, uvjeti za sviranje i slušanje u Dvoru su uglavnom dovedeni do granice dozvoljenog. A čini nam se da su je nekoliko puta i prešli. Žice su se raštimavale, umjetnici su se preznojavali... Unatoč tome, dress code se najčešće poštivao, što podrazumijeva ili frak ili odijelo. A nastup u Dvoru ima i jednu specifičnost a to je blizina umjetnika i publike. Pa bi ubuduće neki koji sjede u prvom redu, metar-dva od izvođača, morali svesti na minimum mahnito mahanje programom ili moskarom u svim mogućim tempima. Dalo se zaključiti da je takvo njihovo ponašanje, mada razumljivo, ometalo izvođače. Toliko. Za veće glazbene projekte korišten je i prostor ispred Katedrale i crkve sv. Vlaha te taraca tvrđave Revelin. Možemo samo zamišljati koliku dodatnu kvalitetu i kompaktnost u zvuku bi dobili ti “veliki” nastupi da imamo koncertnu dvoranu. Ili da je Revelin, kao nekad, u njenoj službi.
Dirigent Valentin Egel, violinist Roman Simović i Dubrovački simfonijski orkestar disali zajedno
Ovoga su ljeta najzastupljeniji bili gudači i to violinisti. Četvero njih su, kao solisti, svirali s klavirom, komornim sastavom ili orkestrom. Održana su i dva klavirska recitala i jedan vokalni.
Veliki izvođački sastavi
Dubrovački simfonijski orkestar je nastupio tri puta s brojnim solistima i tri različita dirigenta. Daleko najbolji koncert je bio onaj s violinistom Romanom Simovićem i dirigentom Valentinom Egelom. Proslava obljetnice Borisa Papandopula obilježena na drugom nastupu Orkestra morala je svakako biti drugačije koncipirana. Osim toga, trajala je predugo a dio programa nije bio dovoljno uvježban. S trećeg nastupa Orkestra istaknimo njegove koncertmajstorice koje su te večeri bile u ulozi solistica: Mirabai Weismehl Rosenfeld i Evu Šulić Brajčić koje su se u skladbi Tabula rasa Arva Pärta odlično prezentirale.
Osvježenje su nam donijeli dirigent Dawid Runtz i Zagrebačka filharmonija kojoj je konačno povjerena prava orkestralna večer. Pa je odlično osmišljen i odlično izveden program ispred Katedrale izazvao oduševljenje publike. Osvježenje nam je donio i koncert održan ispred crkve sv. Vlaha. Minhenski radijski orkestar, brojni vokalni solisti, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i dirigent Ivan Repušić maestralno su počeli glazbeni dio Igara. Balet slovenskog narodnog gledališča Maribor je, kao i uvijek, predstavio svoju umjetnost na najvišoj razini.
Nastup odličnih svirača iz sastava Philharmonix - The Vienna Berlin Music Club svakako nije bio za Knežev dvor nego neko ležernije mjesto i širu publiku. Održane su i dvije večeri namijenjene najmlađoj publici. Dubrovački plesni san - malim koracima do velikih snova, projekt je koji je ove godine praizveden na taraci tvrđave Revelin. A donacijski koncert Mladi za mlade održan u Dvoru poznat nam je od prijašnjih sezona. Međutim, trajao je dva i po sata - a program je samo trebalo podijeliti sa dva!
Koga izdvojiti?
U prvom redu violinista Romana Simovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Orlando. Minhenski radijski orkestar i dirigenta Ivana Repušića. Sastav Academy of St Martin in the Fields s kojim je nastupio violinist Joshua Bell. Norveški sastav Barokkanerne i violinisticu Ragnhild Hemsing koji su Vivaldijeva Godišnja doba obojali nordijskim ugođajem. Recital bas-baritona Krešimira Stražanca i klavirista Hedayeta Djeddikara koji su priredili impresivnu večer lieda. Zagrebačku filharmoniju i dirigenta Dawida Runtza. I mladog gruzijskog pijanistu Davida Khrikulija koji je priredio čarobnu večer Chopinove glazbe.
Barokkanerne i Ragnhild Hemsing: Dašak nordijskog duha u sparnoj dubrovačkoj noći
Krešimir Stražanac i Hedayet Djeddikar: Uživanje u jedinstvu glasa i klavira, teksta i glazbe
Pijanist David Khrikuli u Kneževome dvoru: Osebujne interpretacije Chopinove glazbe
Ukratko, glazbeni dio Igara je u usponu pa se nadamo da će taj trend biti nastavljen i sljedeće godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....