Dubrovačka slikarica Anamarija Obradović otvorila je 21. rujna u Galeriji Otok izložbu "13.852".
- Autorica istražuje načine na koje se psihički, društveno, spolno i diskurzivno ljudsko biće iskazuje. Vidi se upisivanje vlastitog sociokulturno okruženja tako da to ono ujedno proizvodi i reflektira formu. Pokazivanje, opis i označavanje ljudskih bića niže se deskripcija društva i kulture. Slike su prodori u istinu. Nema prekrivanja, ogoljava se čovjek. Vidi se otvaranje unutrašnjosti u izvanjskost koje je markirana. Slike imaju zvučnu kaotičnu pozadinu.
Psihički aparat rastvara pažljivost prema životu koja se događa u svijesti. Neukrotivost se iskazuje kao otpor javnog i privatnog. Nizovi ljudskoga teatra su pažljivost prema životu koju bilježi Obradović. Ona unutrašnjim govorom izriče žudnju za mirom na licima ljudi ukazujući na suprotno. Hegel zapisuje: Izvanjsko stupa u svoju konkretnu zbilju, te u umjetničkom djelu zahtjeva usuglašenost sa subjektivnošću ljudske unutrašnjosti postavljene u takvu okolinu. Progovara se o otuđenju Grada, gradova svijeta i posebno o današnjem turizmu koji nije u skladu s mjerom i kojem autorica svakodnevno svjedoči (živi u povijesnoj jezgri Dubrovnika).
Upozorava se na nepostojanje spokoja, harmonije, mira; onih polaznih istinskih vrijednosti koje nas određuju kao cjelovita bića. Zagušeni smo masom statistika: turizma, brojevima na računima; medijski smo njima ugušeni. Svakodnevna misija pojedinca je usklađenost i balans sa sobom, time i sa svijetom i kozmosom. Život pojedinca uslikan u njegovo lice jest dokaz strahotnog stanja svijeta. Autorica niže kodove kojima se opisuje čovjek onakav kakav ne bi smio biti prvenstveno radi sebe. Tjeskobu stvara ljudsko biće i prenosi je na druge i utiskuje u svijet. Slobodna borba protiv poremećaja se iskazuje u radu. Autorica unakaženi svijet predstavlja kao svijet strahotnih maski (bez osude) kojeg jednostavno treba mijenjati u svakom danu radi opstanka humanog opstanka. Unutrašnjost duha izražava zbilju, osjetilnost i problem na način energičnog i čvrstog mapiranja svega što se treba poništiti i humanizirati; iskazuje izložba Anamarije Obradović, napisala je u popratnom tekstu povjesničarka umjetnosti Petra Golušić.
Izložba ostaje otvorena do 10. listopada.