Voditeljica školske knjižnice i autorice emisije Trenutak za knjižni kutak na Radio Dubrovniku, Irja Jerković, predstavila je na tvrđavi Bokar zbirku pjesama ‘Vino iz mog albuma‘. Nakladnik knjige je Društvo dubrovačkih pisaca, a uz autoricu, zbirku su predstavili Katja Bakija, Nike Nagy i Boris Njavro.
Nagy je na početku rekla kako je autorica povezana s morem te da će na ovom ‘poetičnom putovanju otvoriti dušu‘ publici. Ujedno je citirala autoričin stih koji je na najbolji mogući način opisuje: ‘kao gušterica Pracatova se dižem, sam svoj sam svjetionik‘.
Gledajući Bokar, Njavro se najprije prisjetio kultne predstave ‘Aretej‘ Georgija Para koje su se sjetili i mnogi među publikom.
- Irja i ja se dugo znamo, objavila je tri knjige. Ona je kao Danijel Dragojević, što rjeđe objavljuje, to bolje. Davno, 1988. ili 1989. Laus je objavio malu zbirku priča ‘Dolina na dnu mora‘, mi u Društvu dubrovačkih pisaca objavili smo predivnu bajku ‘Novogodišnja čarolija‘ i sad smo okupljeni treći put. Knjiga je nastajala dugo, Irja često piše, pošalje svoje radove, objavljivali smo ih u Literatu, pjesme su se skupljale, ali ona pazi na svaki detalj, želi sve dovesti do perfekcije. Enes Kišević napisao je pogovor, Katja je napisala predgovor. Irja je probrala neke pjesme, Vinko Rožić je grafički osmislio ovu knjigu, a naslovnica je Irjina, fotografija je to valova. Uspjeli smo se uskladiti s Irjinim perfekcionizmom, komentirao je Njavro.
Potom se urednica knjige i autorica predgovora osvrnula na zbirku.
- Pjesme Irje Jerković su stihovane emocije, u poeziju sazdana, ugrađena sjećanja natopljena uspomenama. Prohodeći stihovima Irjinih pjesama svjedočimo životu koji prolazi, curi nam kroz prste, odlazi, ali bez žaljenja i gorčine jer sjećanja ostaju, ostaje ‘baština srca i duh‘ k‘o ‘otvoreno bijelo jedro u modrini‘. Svjedočimo bljesku nadahnuća pretočenom u stihove koji teku i prelijevaju se, šume poput mora i isijavaju poput sunca jer njene pjesme su upravo takve – pune topline i radosti življenja u suglasju s ljepotom koja nas okružuje i oblikuje. Ako bismo se usmjerili na jezična obilježja treba reći da i izborom leksika autorica sugerira svoju utopljenost, simbiozu sa svijetom koji je okružuje, u kojem živi i iz kojeg, razvidno je nakon susreta s njenim pjesmama, crpi nadahnuće, snagu i vjeru u život. Lokalizama, odnosno raguzeizama, dosta je u njenim pjesmama, ali oni su uvijek na pravom mjestu, ima ih ni previše ni premalo, nego točno koliko treba i upravo oni nam ove stihove čine tako bliskim, poznatim, našim i pozivaju nas da sudjelujemo u Irjinoj opijenosti raskošnim mediteranskim krajolicima i u njihovoj sugestivnoj ljepoti, kazala je Bakija te dodala:
- Svakako je u Irjinim pjesmama prepoznatljiva očaranost i ushićenost morem, njen odnos prema moru sugerira se ne samo na sadržajnoj nego i na formalnoj, izražajnoj razini velikim slovom – more znači i priziva dubinu, beskrajnost, ljepotu, svetost, tajnu, vječnost, nepreglednost, njena misao pluta površinom mora koje se pjeni poput šampanjca. Irjine pjesme natopljene su mediteranskim ozračjem i koloritom. U stihove su ugrađeni sunčani mediteranski, dubrovački motivi: vretenasti oblaci, krošnje visokih čempresa, kamen, meki kušin Dakse, Boninovo, Penatur, Brsalje… Pjesnička zbirka "Vino iz mog albuma" sadrži i pjesme koje pripadaju onoj drugoj sjenovitoj strani života, to su lirska razmišljanja o odlasku, smrti, prolaznosti. Život jest sazdan od poezije koja nas, kako je Borges zapisao "vreba iza ugla", ali je treba moći i znati prepoznati, a Irja Jerković svakako je jedna od onih koji su je prepoznali i ostvarili s njom blizak kontakt, zaključila je Bakija.
Za sam kraj se autorica obratila publici.
- Mislim da je Rilke jednom uzviknuo: "Kako je dobro biti među ljudima koji čitaju knjige!" Objavljivanjem, pjesme dobiju svoj život, čitanjem postaju dijelom života čitatelja, ali su one pupčanom vrpcom vezane za mene, zauvijek. Tko god ih osjećao dijelom svog života, a u poeziji često osjetimo sebe, svoj život i osjećaje, kao u svakoj knjizi ili filmu koji nam prirastu srcu jer smo se prepoznali, ali ovo je ‘Vino iz mog albuma‘. Zašto vino, zašto album? Vino je život, sveto je i svet je, album je život, album su uspomene, a ova zbirka obuhvaća pjesme u periodu od moje mladosti do današnjih dana, ovo je mali odabir iz cijelog života koji tvori jednu priču. U poeziji je uvijek ono što smo rekli i ono što nismo rekli, kao što je život ono što vidimo i što ne vidimo. Albumi, fotografije su život prošli, cijeli, a vino je vječni život, uvijek život, štogod se događa, život teče dalje, čak i mali broj fotografija složenih u album mogu ispričati cijeli život... Sve je nastalo i nastaje iz života, za pjesnika svaki je dan senzacija. Naslovnica ove knjige je moja fotografija, ovo je more Palagruže. Kad je pogledam, ona meni priča jednu od najljepših priča iz mog života. Nikad ne prestajemo biti povezani s prošlošću. Korijeni nas vežu i hrane kao stablo, koliko ćemo svjetla upiti svojom krošnjom, ovisi o puno faktora i o nama samima, poručila je Jerković zahvalivši publici, prijateljima, predstavljačima, svima koji su sudjelovali u ovoj poetskoj priči, Lukši Hanzi iz Društva prijatelja dubrovačke starine, Enesu Kiševiću, a posebno DPDS-u. Navela je Jerković i jednu zanimljivost: ovo je bilo prvo predstavljanje knjige na Bokaru!
Za glazbeni dio večeri se zajedno sa svojim prijateljem pobrinuo Sebastijan Vukosavić koji je ujedno pročitao i Kiševićev komentar o pjesmama Irje Jerković.