Dubrovačka multimedijalna umjetnica i voditeljica Galerije Flora, Ivana Pegan, otvorila je u Galeriji Otok izložbu "Nobody".
- Ovu izložbu već dugo odgađam, od prošle godine. Htjela sam napraviti nešto sasvim drugo, drugačije... Izložbom sam htjela pozvati zainteresirane na jednu zajedničku, osobnu kontemplaciju. Upravo sam pomislila da bi riječ ‘Nobody‘ mogla privući puno posjetitelja. Nobody nije netko tko ne postoji. Nobodyja jednostavno nema, nema ga u društvu, nema ga među ljudima, nema ga u razgovoru, nema ga u sobi, nema ga u srcu, nema ga u duši. Nema ga jer nije pozvan, nije ovlašten, nije prikladan, nije pouzdan, nije dostojan, nije uslužan, nije isplativ, nije spreman, nije zahvalan, nije prihvatljiv, nije potreban. Nobody je itekako svjestan postojanja. Čuje svoj glas koji neće, ne može, ne želi, ne zna, ne razumije, ne prihvaća, ne brani, ne podržava, ne osuđuje. Osjeća samo beznačajnost svega naspram onoga za čim žudi, navela je umjetnica te dodala:
- Jedna od ideja ove izložbe bila je da jednostavno ne proizvodim ništa novo, nego pokažem ono što imam u svojoj sobi. Budući da već dugo u svojoj biografiji navodim kako stvaram poetske objekte koji se mogu vidjeti ovdje, složila sam jednu kuću unutar tih soba. Ključne riječi izložbe su ‘nobody‘ (‘nitko‘) i ‘room‘ (soba). Tema izložbe je otuđenost od stvarnosti u kojoj živimo. Ova knjiga koju sam izložila je nešto što sam prije radila, tu je i knjiga u kojoj se nalaze skice za prostore u kojima izlažem. Cilj mi je bio stvoriti atmosferu određene nestabilnosti, a u poetskim objektima sam odlučila napraviti jednostavna dva-tri plana unutar toga. Tu su fotografije na kojima sam prije radila dok sam ih još otiskivala ručnim tehnikama otiskivanja, preko fotokopija... Neki dijelovi tih poetskih objekata imaju već 20-ak godina i opet su vezani za neke prostore u kojima su nastali. Oni su ovom izložbom dobili svoj konačni izgled. Ti objekti imaju svoj drugi plan, naime, jedan od medija s kojim radim su knjige i tiču se govora koji je uhvaćen u nekom razgovoru. Na taj način su opet povezani s ‘Nobodyjem‘... Audio snimka je moj govor, čitam pjesmu iz zbirke Hrvoja Pejakovića "Zabranjeni grad" koja je objavljena 1987. Prije par godina sam počela preuzimati njegovu poeziju u nekim umjetničkim akcijama s obzirom na to da je to neka vrsta mentalne ekologije. Zašto raditi nešto što je već napravljeno, pisati nešto što je već napisano - zašto nešto jednostavno ne preuzeti?! - poručila je Pegan.
Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Petra Golušić.
- Bol koju trpi svijet i užas koji razaraju civilizaciju su markirani suptilnim i profinjenim rukopisom. Pegan mapira vidljivo istražujući nevidljivo i univerzalno. Njezin rječnik je minimalistički i podrazumijeva osamljenost. Ta osamljenost potrebna je da bi "bivstvovali u apsolutu". Nužna je da bi ljudsko biće bilo cjelovito. Ona je putovanje geografskim mogućnostima duha. Neotuđiva samoća je iskonski poklon Života. Ona nadvisuje ovaj svijet; uprizoruje se u zoni arta. U samoći soba otjelovljenje bitka ljudskog bića se događa. Odmiče se u sobe svijeta, vidljive i nevidljive. Beskraji prostora se navode kao kreativne praznine i oni su uvijek za čovjeka ne protiv njega.
- Autorica prilazi temi humano, mekano i oštroumno izriče užas svijeta paralelno progovarajući o neprestanom "bivstvovanju u bitku/apsolutu". Čovjek nije propustio da i samog sebe shvati kao simbol. U mnogim predajama, počevši od najprimitivnijih, opisan je kao sinteza svijeta, smanjeni model univerzuma, kao mikrokozam. On je središte svijeta simbola. Mnogobrojni su autori, od mudraca Upanišada do kršćanskih teologa i alkemičara, upozoravali na analogije i podudarnosti između elementa ljudskog spoja i elemenata koji sačinjavaju univerzum, između onih načela koja upravljaju čovjekovim kretanjima i onih koja pokreću univerzum, zapisala je Golušić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....