U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, 29. veljače 2024. u Saloči od zrcala, održao se književni susret s Kristianom Novakom, književnikom i jezikoslovcem. S autorom romana Obješeni, Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši, razgovaralo se o književnosti i jeziku, ali i o njegovom novom romanu Slučaj vlastite pogibelji. Susretom je moderirala knjižničarka Marjana Leventić.
Osim što je književnik i jezikoslovac, Novak predaje na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, otac je troje djece, a bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskoga olimpijskog odbora i standardni reprezentativac Republike Hrvatske u karateu te osvajač niza svjetskih i europskih odličja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. O statusu ‘književne zvijezde‘ u Hrvatskoj kaže da ‘ako je netko zvijezda onda se ima pravo baviti time stalno‘, a on se književnošću bavi samo kada stigne ‘od svih ostalih obaveza‘, međutim drago mu je da njegove priče ‘dopiru do ljudi‘.
- Kad završim knjigu prilično sam depresivan, na početku imam ideju o toj svojoj grandioznoj priči koja će biti potpuno zamršena. Kad kreneš pisati onda se susretneš sa svim svojim ograničenjima, fizičkim, jezičnim, strukturalnim; još uvijek sebe smatram piscem koji ima puno toga za naučiti, ponekad je knjiga rezultat svih mojih ograničenja, i ne briljantnih trenutaka, iako ima i dobrih. Osjećaj kada prvi put primiš svoju knjigu u ruke je ‘ajme meni‘, ne usudiš se otvoriti ju da ne nabasaš na rečenicu za koju ćeš reći ‘koji idiot je ovo napis‘o?‘ Koliko god puta da se prođe tekst, uvijek promakne nešto i ponekad, nažalost, prekasno dođe ona prava rečenica koju je trebalo napisati. To je dosta poražavajuće. Dopamina ima vrlo malo, ne kao u sportu, ali definitivno se dogodi kad dođeš u ovakvu prostoriju, u jedan Dubrovnik, gdje te dočeka ovakva skupina ljudi. Hvala vam puno na tome – istaknuo je Novak.
Povezavši pisanje, sport i istraživanje, kazao je kako je ‘srećom‘ završio u tim karijerama gdje se ništa ne može dogoditi ‘preko noći‘, za sve je potreban ‘dugotrajan i strpljiv rad‘, a pri tome mu pomažu ‘vjera, disciplina i neki glas koji govori – nastavi‘.
O spisateljskoj blokadi u kojoj se nađu mnogi pisci, Novak naglašava kako u njegovoj teoriji ne postoji spisateljska blokada, postoji samo ‘mogućnost da autor ne poznaje dovoljno svijet u kojem se kreću njegovi likovi‘.
- Treba istražiti koji su zakoni po kojima društvo funkcionira. Kad sam pisao o romskim zajednicama mislio sam da sve znam, tek kad sam počeo s njima razgovarati, počeo sam shvaćati, to istraživanje proizlazi iz potrebe da se ja snađem (…) jer kad to nemam onda je sve moja fikcija. Istraživanje je dobar sluga, a loš gospodar, ako te previše preuzme, ne znaš se zaustaviti – kazao je autor četiri romana, od kojih su tri postavljena na kazališne daske.
Objasnio je da ga kao čitatelja i autora zanimaju priče u kojima ima ‘događajnosti‘ osvrnuvši se na svoj posljednji roman Slučaj vlastite pogibelji u kojem se dotakao ‘arhetipske priče‘.
-Jesam li u stanju napisati priču s protagonistom koji se mijenja pod pritiskom situacije koja je sve jača i jača? Našao sam da mi je to nešto izuzetno izazovno. Meni žanr treba da bi mi strukturirao pisanje i moguće da je to ono što rezimira publika. Arhetipske priče su bile važne našim davnim precima koji su živjeli u pećinama, isto kao što su nam danas važne, i bit će važne za 5 000 godina. Kao što je priča „hoćemo li se odlučiti za ‘u krdu je toplo, ali smrdi ili u krdu smrdi, ali je toplo“? Taj odnos između slobode koja sa sobom nosi silan jedan napor ili ćemo s druge strane pristati živjeti bez nje, pristati na sve ono loše, ali biti sigurni u toj skupini. Ili biti čovjek protiv sustava? Čovjek koji se bori protiv nelogičnosti i ostaje sam. To je tisućljećima jedna te ista priča, zato je Antigona danas jednako aktualna kao u Sofoklovo doba. U novom romanu riječ je o istinitom događaju iz 2013. godine. Mladi policajac bez mrlje u karijeri, prokazao je kolege, nije htio sudjelovati u korupcijskim djelima i nađen je s prostrjelnom ranom na sjedištu svog automobila. Ta priča me strašno pogodila. Njemu je bilo stalo do dostojanstva struke, htio je provoditi zakone RH jednako prema svima (...) toliko je tu nepoznanica da je lako skliznuti, poslije mi se iskristalizirala jedna jača priča o njegovom starijem bratu koji je interventni policajac oduvijek, odlikovan više puta i koji je nakon te tragedije nastavio raditi u tom sustavu koji je samljeo njegova brata, a on je ostao između dvije vatre – ispričao je o Slučaju vlastite pogibelji dodavši da ‘ako smo svaki dan bombardirani svakakvim informacijama, onda ova priča ne smije ostati neispričana‘.
- S druge strane odakle meni pravo kopati po tim ranama, pisati o tome, što će ti ljudi misliti, da sam uzeo njihovu patnju i eksploatirao ju? Ali, opet ako ti ne napišeš ovu priču, neće nitko. Vrijeme će pokazati jesam li učinio nešto dobro ili loše, i spreman sam snositi posljedice za to – zaključio je književnik Kristian Novak.
Prije predavanja, u Saloči od zrcala, Novak je održao radionicu o pisanju za srednjoškolce koja je dio projekta Biblioterapije kojega provodi Pomorska i tehnička škola Dubrovnik pod voditeljstvom Mariele Marković, prof. hrv. jezika i književnosti. Radionica je bila organizirana za učenike Pomorske škole i za zainteresirane učenike ostalih dubrovačkih srednjih škola.
