Nikolina Hazdovac Bajić održala predavanje na temu „Božić-sveto i svjetovno“

U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, a u okviru Dubrovačkog zimskog festivala, u utorak 20. prosinca 2022. u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad, dr.sc. Nikolina Hazdovac Bajić održala je predavanje na temu “Božić-sveto i svjetovno” u kojem je naglasak bio na distinkiciji između poimanja Božića kao isključivo religioznog i/ili komercijalnog blagdana. Na predavanju je bila riječ o povijesti Božića općenito na ovim prostorima, ali i u svijetu te o tradiciji ovog religijskoga blagdana koji u komercijaliziranom svijetu poprima jednu drugu dimenziju.

Božić je „godišnji festival u spomen na rođenje Isusa Krista, koji se obilježava 25. prosinca kao vjerska i kulturna proslava širom svijeta” i čija se povijest ogleda u “mješavini pretkršćanskih, kršćanskih i svjetovnih tema i izvora”.

-Popularni moderni običaji blagdana uključuju darivanje, izradu adventskog kalendara ili adventskog vijenca, božićnu glazbu i pjevanje, uprizorenje jaslica, razmjenu božićnih čestitki, crkvene službe, posebne obroke, pečenje kolača i slastica, izlaganje božićnih ukrasa (uključujući božićna drvca, božićna svjetla, jaslice, vijence, imelu i božikovinu), nekoliko blisko povezanih i često međusobno zamjenjivih figura, poznatih kao Djed Mraz, Djed Božićnjak, Sveti Nikola i Christkind, povezani su s donošenjem darova djeci tijekom božićne sezone i imaju vlastiti skup tradicija i predaja. Budući da darivanje i mnogi drugi aspekti božićnog vremena uključuju povećanu gospodarsku aktivnost, blagdan je postao značajan događaj i ključno prodajno razdoblje za trgovce i tvrtke. Tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, Božić je imao stalno rastući ekonomski učinak u mnogim dijelovima svijeta. - kazala je Hazdovac Bajić na početku predavanja.

U sociološkom smislu, božićno vrijeme je vrijeme “vrijeme godine kada su naši uobičajeni rituali i rasporedi poremećeni i prekinuti, relativno je prolazan”, ali predstavlja i period “koji preoblikuje odnos prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ignorira vrijeme i pomiče granice sekularnoga i religijskoga.” Povijesni aspekt slavljenja Božića svjedoči da se nije oduvijek smatrao najvažnijim blagdanom, o čemu je govorila i Hazdovac Bajić.

- Budući da u Novom zavjetu nije navedeno kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs u starom popisu rimskih biskupa, sastavljenom 354. godine za vrijeme biskupa Julija I., ove se riječi pojavljuju za 336. godinu: „25 Dec.: natus Christus in Betleem Judeae”. Uskrsna, a ne božićna poruka bila je ta koja je imala prevlast, a Božić se tek u srednjem vijeku pojavio kao drugi veliki datum u kršćanskom kalendaru. Isusovo rođenje kroz povijest smještano je na različite datume, a rana je Crkva odabrala upravo ovaj jer u to doba slavljeno mnogo različitih paganskih svetkovina. - kazala je Hazdovac Bajić.

Tradicija koja se poslije štovala i u Dubrovačkoj Republici bila je “naglašena međusobna prožetost crkvenih i državničkih poslova, a Badnji dan se spominje u dubrovačkom Statutu 1272. Za vrijeme Republike, na Badnjak se u Katedrali održavala misa za vlastelu. Knez je dolazio sa plaćenim glazbenicima Republike, a nadbiskup bi čestitao svima sretne blagdane i

s osobitim počastima se obratio samome knezu. Običaj paljenja badnjaka na kućnom ognjištu, održao se u Dubrovniku sve do kraja 19. stoljeća, o čemu ima više pisanih svjedočanstava, a u selima dubrovačke okolice, posebice u Konavlima i Stonskom primorju, običaj je bilo moguće pronaći sve do devedesetih godina prošloga stoljeća. Na sam Badnji dan Dubrovčani su se pridržavali strogog posta, tradicija koja se održala do danas”.

Za mnoge ljude, kako komentira predavačica “ikonska slika Božića nije Isus u jaslicama, već Djed Božićnjak u robnoj kući”, iako prema Restadu “Djed Božićnjak i Isus funkcioniraju simbiotski, tako da bi se u učenju preko Djeda Mraza o vrlinama dobrog ponašanja i mogućnosti čuda otvorio pristup prema učenju o tome kako Isus obavlja mnoge od istih funkcija”.

U kršćanskom slavljenju blagdana nalaze se elementi (spomen, zajedništvo i simboliku) u dvije sfere: liturgijskoj i pučkoj, dok se sekularizacija očituje u odvajanju liturgijskog od pučkog slavljenja blagdana.

Hazdovac Bajić zaključuje da “široka popularnost Božića ukazuje da velika većina ljudi (kršćana i drugih religijskih pripadnosti, kao i onih koji se ne smatraju vjernicima neke institucionalne religije) nalaze neku svoju svetu (ili humanističku) poruku u blagdanu Božića – zapravo pokazuje duboki utjecaj kršćanstva na moderni svijet, što Božić bez obzira na njegovu (djelomično) sekulariziranu prirodu čini implicitno religioznim te briše binarne opozicije svetog i profanog”.