Folklorni ansambl Linđo ima novog umjetničkog direktora, a riječ je o Andriji Ivančanu. Ovaj hrvatski etnolog, polonist i etnokoreograf folklorom se počeo baviti 1983., kad je postao član Zagrebačkog folklornog ansambla Dr. Ivana Ivančana (tada FA "Joža Vlahović") čiji je umjetnički voditelj bio od 1989. do 2010. U razdoblju od 1990. do 1994. bio je zaposlen u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO gdje je bio umjetnički voditelj od 2016. do 2020.
Zašto ste pristali biti novi umjetnički voditelj 'Linđa'?
Zato što sam već bio ovdje, radio sam dvije jako teške koreografije. Tko se dobro razumije u folklor zna što su 'Podravski svati', to je valjda najteža i najkvalitetnija folklorna točka svih vremena, na repertoaru je LADA odnosno vrhunskih ansambala. Nakon što sam radio 'Podravske svate', postavio sam od profesora Šegovića 'Stare splitske plesove', što me on za života zamolio da napravim jer je bio star i nije mogao. Tako da sam u četiri navrata dolazio ovdje u Dubrovnik, radio sam s 'Linđom' i vidio sam da postoji strahoviti potencijal u tom ansamblu i što se tiče voditeljskog kadra i što se tiče mladih, da ih ima jako puno i da su vrlo talentirani i možda nije red da to govorim, ali naš zajednički rad bio je obilježen s puno strasti, dobre energije, znate, 'kliknuli' smo i stvorila se obostrana ljubav.
Dojmovi s prvih proba su odlični?
Kad sam tad radio, bilo je fantastično i stvarno se između voditeljskog kadra, ansambla i mene osjetila velika povezanost i dobra energija. I sad je došla prilika da se to ponovno realizira nakon što je završio moj mandat u LADU, nakon što se smirila ova cijela situacija oko korone jer mogu reći da mi zapravo gotovo dvije godine razgovaramo o mom dolasku ovdje. Bio sam već na probama u Linđu' i što se dogodilo?! Dogodilo se isto, bez obzira što je puno novih, puno mladih, opet ta dobra energija, dobra 'vibra' se već osjeća i vidi se da će to biti jedan izuzetno kvalitetan rad, ali i da će to biti i velika obostrana ljubav. Kažem, primili su me ljudi iz vodstva ansambla, moj voditeljski tim i ljudi iz marketinga, već sam bio s njima, upoznali smo se a najvažnije je da me ansambl primio fantastično, stvarno je bilo lijepo na probama i jedva čekam sljedeću probu da nastavimo s radom.
Može se čuti kako se povećao broj plesača na probama?
Ne znam koliko ih je inače dolazilo, ali ovo je bilo fascinantno, u ponedjeljak je bilo 28 mladića i 45 djevojaka na probi. Još kažu da nisu bili svi, kolovođa iz 'Linđa' slučajno taj dan nije bio, ali je ovo fantastičan potencijal, siguran sam da se s ovim ansamblom mogu napraviti čuda. Vjerujem da će dogodine u ovo vrijeme to biti ansambl o kojemu će se pričati i pisati izvan Dubrovnika i Županije, da će to biti jedan brend na hrvatskom nivou. Jer, naš cilj je postaviti Linđo kao najbolji hrvatski ansambl, vodeći hrvatski kulturni brend. To je ono što sam napravio s LADOM, to isto sada hoću napraviti s Linđom jer smatram da apsolutno ima potencijal. Osim toga, smješten je u Dubrovniku u 'Meki turizma', ima i s te strane velike mogućnosti i potencijale. Bit će to jedna sjajna priča ovdje u Dubrovniku. Nisam došao ovdje da odem nakon prvog mandata, ovdje sam došao da odradim posao jer sam u svom planu i programu postavio i dugoročne ciljeve, ne samo mandatne.
Koji su Vam mandatni ciljevi?
Postaviti Linđo kao vodeći hrvatski folklorni ansambl, najbolji, mora biti najbolji i bit će i vodeći hrvatski kulturni brend, a to znači da izađemo iz okvira grada Dubrovnika, Županije, da krenemo na tržište po cijeloj Hrvatskoj, skroz do Slavonije na velike koncerte, megakoncerte, kao što sam radio s LADOM i da više ne bude upitno da, kad se govori o kulturnim brendovima Hrvatske, da se ne spominje Linđo kao jedan od vodećih, ako ne i vodeći. To nam je cilj, to ćemo probati napraviti u ove četiri godine. Znači, postepeno birati program, svaki put ga malo pojačati, dovoditi najkvalitetnije koreografe, glazbene obrađivače, to polako uvrštavati, raditi jedan super atraktivan ali visokoumjetnički program. Smatram da umjetnost mora i može biti profitabilna i to sam dokazao s LADOM s tim ogromnim koncertima – od zagrebačke Arene, Spaladium Arene, Pule, Gradskog vrta Osijek... Bilo je tih koncerata u megadvoranama gdje su ulaznice koštale od 180 do 460 kuna, bile su tisuće gledatelja... A, što znači stvoriti brend? To znači kad na Trgu kralja Tomislava imate 15 tisuća posjetitelja, to je to! I to želim napraviti od Linđa!
Koje su programske i koreografske mogućnosti Linđa?
Velike su mogućnosti. Naravno da ćemo se, između ostalog, držati i tradicionalnog programa i načina prezentacije kako je ovdje već godinama napravljeno, ali ćemo lagano uvijek dodavati, cilj mi je u ovom mandatnom periodu napraviti dva potpuno različita programa, vrhunska, prodajna, kombinirana sa starim Linđovim programom. Recimo, dvije nove koreografije godišnje, to će značiti osam u ovom mandatu, plus ovo što Linđo ima tako da od 20 koreografija nastanu dva dvosatna vrhunska programa jer Linđo već u svom programu ima sjajnih točaka, spominjali smo i 'Podravske svate', 'Prigorske plesove', 'Vrličko' ili 'Bunjevačko kolo'. 'Linđo' gospodina Muratovića... Ima tu točaka koje su sjajne, ali dodat ćemo nove tako da taj program osuvremenimo, pokušat ćemo u dogledno vrijeme, ne za ovu godinu jer sam stigao pred sezonu, nego sljedeće godine dinamizirati program tako da izbacujemo naklone, da povezujemo jedno u drugo, da to bude jedna priča od prve do zadnje sekunde, tako sam radio i u LADU, to je moj rukopis, tako da se ne lomi ta dinamička linija naklonima. Publika uvijek može pljeskati unutar točaka, a onda je na kraju programa ili prvog ili drugog dijela to uvijek 'urnebes'.
Kako ste zadovoljni uvjetima rada?
Moram reći sjajno. Vidim da su dvije dvorane na dispoziciji. Za ove veće stvari malo su te dvorane premale za toliki broj plesača koji ovdje djeluju. Ali, za te velike koncerte danas-sutra kad dođu u perspektivi ima sigurno dvorana koje se mogu koristiti za posebne pokuse. Prema tome, ne vidim neki problem, uvjeti su sjajni, vidi se da Grad Dubrovnik podržava rad Linđa, što je izuzetno bitno. Baš sam nedavno komentirao da je za ovoliki broj stanovnika koliko ima Dubrovnik, impresivno imati jedan ovakav folklorni ansambl s tolikim brojem članova. Jer, nije tu samo prvi sastav, tu je Linđovo blago, tu su dječji ansambli, tu je profesionalni orkestar, pa i masa svirača amatera u orkestru, znači, taj interes za rad u Linđu je fascinantan. I kad bih u Zagrebu razgovarao, 'svi' su bili u Linđu, nema tu obitelji koja nije dotaknuta Linđom i to je velika stvar, to treba jako poštovati. Ono što mi je užasno bitno jest ta sinergija ovog Linđa sa svima onima koji su prošli kroz Linđo. Moramo poštovati tradiciju, moramo poštovati sve ljude koji su kroz Linđo prošli i respektirati sve ono što je gospodin Muratović ovdje napravio sa svojim suradnicima. Stvorio je temelje, napravio je i postavio taj brend, sad u 21. stoljeću je vrijeme da na tim neosporno sjajnim temeljima krenemo dalje i da pokušamo napraviti taj prvi proboj. Dakle, prvo 'osvojiti' Hrvatsku, a onda ići s posebnim programom: napisao sam "Soul of Croatia" posebno za inozemno tržište koji bi trebao biti realiziran u velikim sportskim dvoranama u suradnji s turističkim zajednicama, to su već dugoročni planovi... Idemo odraditi prvi mandat pa ćemo lako!
Gdje vam je san odvesti Linđa?
U Arenu Zagreb za početak, u Spaladium Arenu, Varaždinsku arenu, u Gradski vrt Osijek... Radit ćemo na tome da to napravimo, ne prvo s tim programom, nego već u ovom mandatu s ovim programima, to će biti strašno jaki programi koji će moći puniti arene i kroz taj period ćemo stvarati taj globalni hrvatski nacionalni brend Linđo, siguran sam da ćemo uspjeti.
Koliko će Vam plesača odnosno sudionika trebati za te velike programe?
Već sad ih ima dovoljno, ali naravno da se kroz godine očekuje da se još Linđo popuni. Kažem, ima ta B, C, D ekipa, Linđovo blago, mladi stasaju, naravno, tu postoji problem kad plesači odlaze na studij u Zagreb ili negdje drugdje, nema ih izvan sezone, ali mi danas ulazimo u sezonu, 28 muških i 45 je bilo na probi nedavno. A tu je i ovaj ogroman orkestar, naravno da mi je to dovoljno! Apsolutno se ne bojim za Linđo, to će biti jedan hrvatski pokret na kraju ovog mandatnog razdoblja!
Jeste li zadovoljni s voditeljima?
Apsolutno! Mi smo 'kliknuli', nema tu priče. Na prvom angažmanu kad sam došao, znate da je Linđo bio istraumatiziram mojim prethodnikom i kad sam dolazio raditi, poslije smo u prijateljskom razgovoru došli do toga: ljudi su bili jako skeptični, istraumatizirani... Kad sam ušao u dvoranu, to mi je bila prva proba, osjetio sam na prvu loptu sumnju, malu distancu i što se tiče voditeljskog kadra i što se tiče samog ansambla, ali u roku od 10 minuta rodila se ljubav, to je to. Ja sam uvijek bio ponosan na odnos koji sam imao sa svojim ljudima u ansamblu, sa svojim voditeljskim timom. Imam ogromno iskustvo jer sam 21 godinu vodio ZFA-a, bivši 'Joža Vlahović', to je najbolji i najtrofejniji hrvatski amaterski ansambl svih vremena, to je jedini ansambl u doba bivše države koji je uz Linđa nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, sve su bili profesionalci: LADO, Kolo, Tanec... Dakle, vodio sam to 21 godinu, dvije godine sam bio asistent umjetničkom voditelja, bio sam plesač u LADU četiri godine, to je jedno ogromno iskustvo i jednostavno, svugdje gdje sam radio su me ljudi jako voljeli, kao osobu su me slijedili, znao sam uvijek govoriti: da se popnem na Savski most i da kažem - "Ajde skačite svi za mnom!" - znao sam da će svi skočiti i ta se 'kemija' jednostavno dogodila u 10 minuta. Sjećam se premijere 'Podravskih svatova' na Revelinu, to je bilo opće oduševljenje publike. I sad kad uđem u dvoranu, ne samo oni koji su već radili sa mnom nego i novi, mi smo već 'svoji' i samo se tako može raditi. Na istoj smo valnoj duljini, u sjajnom smo odnosu!
Korona je malo pomakla i termin vašeg dolaska, ali je stvorila i određene zaostatke, rupe?
Prvenstveno u ovoj djelatnosti kojom se mi bavimo: to su generacije. Samo je profesionalcima bilo dozvoljeno djelovati, ali kompletna folklorna amaterska scena u Hrvatskoj je devastirana... Rijetki su ansambli i kulturno-umjetnička društva koja nisu 'devastirani'. Osobito su dječji pogoni devastirani, to je jedna rupa koju će sustavnim radom kroz par godina trebati nadoknađivati jer to su dvije generacije koje su otišle, koje su možda otišle negdje drugdje ili nisu otišle nigdje jer je sve bilo zabranjeno i zatvoreno. I sad je vrlo teško nagovoriti jednog tinejdžera koji je već u nekim godinama da pleše folklor, on je već u drugim stvarima i to je jako teško. Iskreno moram priznati da se to na Linđu ne vidi, toliki broj ljudi je frapantan! Ja sam bio rock bubnjar i do 16. godine nisam se htio baviti folklorom bez obzira što mi je otac bio dr. Ivan Ivančan, gledao sam koncerte, sve mi je bilo lijepo, a onda se odjednom dogodio fanatizam. Ali, krenuti sa 16 godina, to je kasno, to je rijetko da se događa! Ono što je meni važno, što se tiče Linđa, trenutno ne vidim nikakav problem.
Kako privući mlade?
Postoje dvije stvari koje su bitne: to je edukacija kroz obrazovni sustav koju mi nemamo. Zalagao sam se za to, čak sam dobio okvirni nacionalni kurikulum jer sam držao predavanja za Agenciju za odgoj i obrazovanje, Hrvatski pedagoško-književni zbor, čak je pokrenuta peticija da se od devet hrvatskih pravopisa počinje primjenjivati jedan, a drugo je bilo da se tradicijska kultura uvrsti u obrazovni sustav, svi su to potpisali i mislim da je to čak ušlo u okvire nacionalnog kurikuluma, ali kako se naše vlade stalno mijenjaju, stalno se ti obrazovni sustavi mijenjaju tako da se to negdje izgubilo. Znači, naši mladi moraju u obrazovnom sustavu učiti o vrijednostima tradicijske kulture, to je osnova, temelj da bi znali da je to vrijedno. Ne mogu se selektivno raditi teme iz tradicijske kulture, da na likovnom crtaju licitarska srca ili neki drugi motiv, pa na glazbenom pjevaju jednu narodnu pjesmu, to se rješava kroz predmet. Nekada, u doba NDH, da me se ne shvati pogrešno jer o toj tvorevini mislim sve najgore, predavalo se 'Narodoznanstvo', a mi sad koliko dugo već imamo našu zemlju za koju su ljudi izginuli, borili se, kakve traume samo Dubrovnik ima iz Domovinskog rata i mi sada nemamo poseban predmet?! Nek se zove 'tradicijska kultura', bilo kako, samo da mladi shvate... Drugo, tu su mediji. Mediji koji to moraju pratiti. Primjerice, uvijek sam na tim skupovima govorio da imamo 'Zvijezde plešu', 'Zvijezde pjevaju'... Ali ne plešu narodne plesove, ne pjevaju narodne pjesme! Plešu cha-cha-cha, rumbu, nitko ne pleše drmeš?! Zašto 'Zvijezde' jednom ne zaplešu drmeš, polku ili linđo?! Zašto jednom ne otpjevaju jednu narodnu pjesmu?! Imali smo takvih prilika, imali smo Azru i "Klinček stoji pod oblokom", imali smo "Ljubav se ne trži" od Vještica, imali smo puno tih primjera... Zašto 'Zvijezde' ne otplešu nešto i na taj način ne promoviraju tradicijsku kulturu?!
Dubrovnik nema koncertnu dvoranu, nedavno su se počeli spominjati planovi za njezinu izgradnju.
To je problem, ali kad dođete u onu fazu da radite velike koncerte onda možete raditi i velike open air koncerte na određenim lokacijama. Je li to stadion, velika sportska dvorana i tako dalje, to se može napraviti jer tada nije dovoljno da Linđo nastupa na Revelinu, to je premalo mjesta u tom trenutku kad se stvori taj imidž... Prvo, premalo ljudi to tada može gledati, kad se napravi taj brend, to je potpuno jasno. To je nasušna potreba, u svakom slučaju pozdravljam taj projekt jer Gradu Dubrovniku treba dvorana, nama kao Linđu treba i trebat će nam, ali i ostalim kulturnim ustanovama. Mi ćemo biti spremni za to, da to punimo u tom trenutku, dao Bog da se to realizira što prije! Treba apsolutno podržati tu inicijativu jer nije to samo pitanje grada Dubrovnika nego i pitanje gostiju koji dolaze, koji su publika. Recimo, turska profesionalna trupa "Fire of Anatolia", oni u rimskom teatru Aspendos u Antalyji imaju tri koncerta tjedno, dolaze turisti iz cijele Turske, vode ih na taj folklorni show. Oni su profesionalci, ali ne našeg tipa nego honorarci, na početku ih je bilo 80, sad ih je 160. Nastupaju dvije trupe, jedna je konstantno tamo i tri puta tjedno drži koncerte, a druga je konstanto po svijetu. Dubrovnik koncertnu dvoranu može puniti barem jednom tjedno, osobito kad se u promet pusti Pelješki most! Sve se to može u perspektivi organizirati, to jest i bit će naš cilj, ali prvo treba stvoriti te organizacijske i programske pretpostavke i da ova mlada izuzetno talentirana postava stasa. Već sljedeće godine u ovo doba oni će biti 'mašina'. (smijeh)
Navikavale li se na život u Dubrovniku?
Prekrasno mi je, svako jutro se odem prošetati, imam svoj ritual, već imamo kvartovski kafić. Lijepo mi je, ljudi su ugodni, pristupačni, svi te znaju čim dođeš, svaki dan se vidim s ekipom voditelja, svaki dan popričamo i podružimo se, u planovima smo... Svi smo nekako u jednoj optimističnoj fazi i jedva čekamo da to zarolamo i da krenu ti koncerti, da krenu Dubrovačke ljetne igre, da se vidi što smo pripremili za ovu sezonu. Ali, velim, dolaze uskrsni praznici, sezona, ne možemo sad nabrzinu napraviti 'čuda', ali vjerujte, od jeseni će za sljedeću sezonu to već biti 'program boli glava', mislim da će publika biti izuzetno, izuzetno zadovoljna, a potencijal je fantastičan.