U maloj dvorani Studentskog doma u Dubrovniku predstavljena su dva dvobroja Časopisa za književnost i znanost ‘Dubrovnik‘ (1-2/2023. i 3-4/2023.) objavljena u prošloj godini. O časopisima su govorili članovi uredništva Davor Mojaš (glavni urednik) te Slavica Stojan i Ivan Viđen. Iako najavljen, Darko Matičević nije mogao sudjelovati u predstavljanju jer je bio spriječen.
Mojaš je naglasio kako su u Matici prisiljeni na formu dvobroja zbog financijskih razloga, ali da to s jedne strane nije ni loše
- Ukupno je tu preko 600 stranica, 40 autora, toliko i više tekstova... Iz broja u broj imamo nove autore i suradnike, rekao je Mojaš.
Prvi dvobroj donosi tematske stranice povodom 200. obljetnice smrti pjesnika Marka Bruerovića (1770. - 1823.), stranice posvećene trgovcu i dobrotvoru Ignaciju Amerlingu (1830. - 1913.), 150. obljetnici rođenja Marije Jurić Zagorke te 500. obljetnici rođenja dubrovačkog pomorca i dobrotvora Miha Pracata. Stojan se osvrnula na temat o Brueroviću.
- O Marku Brueroviću se malo zna. Malo obitelji u Dubrovniku nosi to prezime, ali nije riječ o njegovim potomcima. Bio je sin francuskog konzula u Dubrovniku. Radi se o najvećem dubrovačkom pjesniku konca 18. i početka 19. stoljeća. Mi smo jedan neharan narod koji ne misli na mnoge svoje zaslužne ljude, a tako se nismo sjetili ni Bruerovića. On nema ni knjigu, a u Pet stoljeća hrvatske književnosti posvećeno mu je tek par stranica i to je sramota. On bi zahtijevao imati cijelu knjigu! Došao je u Dubrovnik koji tone, u grad u koji samo što nije upao Napoléon. Bio je to frankofilski Dubrovnik gdje je vlastela Napoléona dočekala raširenih ruku. Bruerović se dobro snašao u elitističkoj dubrovačkoj sredini iako dolazi iz puka. Bio je skroman, svaki ga je čovjek zanimao, komunicirao je s građanima te im posvetio pjesničke poslanice. Ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti jer je od jednog žanra poput kolenda napravio prave portrete, krokije... Ne možete vjerovati da jedan Francuz može na takav način ući u hrvatski jezik! Naime, Bruerović nikad nije rekao da je Hrvat, otišao je iz Dubrovnika kao Francuz iako je posvojio nekoliko dubrovačke djece i poveo ih sa sobom. Toliko toga je dao tom jeziku, stvorio je prava umjetnička djela. Pisao je na latinskom, talijanskom, francuskom, ali najljepše stvari napisao je na hrvatskom jeziku, zaključila je Stojan.
Viđen je napomenuo kako je 2013. bila 100. obljetnica Amerlingove smrti, ali su u Matici 10 godina poslije te obljetnice uspjeli dobiti pet tekstova koje govore o doprinosu obitelji Amerling dubrovačkoj povijesti 19. stoljeća.
- Ti prilozi su veliki, od spomenika na Brsaljama, Gundulićevoj poljani... Gdje god se okrenete u povijesnog jezgri vidite tragove obitelji Amerling. U tom tematu su tekstovi Vladimira Palošike, fra Josipa Sopte i Kate Bagoje... Kao što je Bruerović došao u Dubrovnik tako je i austrijska obitelj Amerling došla u Dubrovnik i 90 posto svoje imovine ostavila u dobrotvorne svrhe. Pokušali smo ovim tematom iskazati zahvalnosti za sve ono što je obitelj Amerling učinila. Imamo i jednu poslasticu u prvom dvobroju iz prošle godine: to je dio dnevnika Luke Sorkočevića u izvrsnom prijevodu Ivone Fabris i Ante Šoljića. Tu su i nekrolozi jednom od najvećih hrvatskih i dubrovačkih muzikologa, don Mihu Demoviću (1934. - 2023.), našem dugogodišnjem članu i pratitelju Nikši Violiću (1952. - 2022.) te našem vjernom članu, pratitelju i prvom predsjedniku obnovljenog dubrovačkog ogranka Matice hrvatske Hrvoju Kačiću (1932. - 2023.), naglasio je Viđen.
Govoreći o drugom dvobroju, Mojaš je naglasio kako je u njemu temat posvećen 80. rođendanu akademiku Luku Paljetku.
- Brojni znanstveni skupovi i književni susreti u protekloj su godini održani u čast 80. rođendana Luka Paljetka pa je bilo nužno i potrebno da i dubrovački ogranak Matice hrvatske obilježi njegov rođendan. Ostavio je važan i nezaobilazan trag koji i mi slijedimo. Riječ je o svestranom renesansnom autoru svekolikih interesa, rekao je Mojaš.
O Paljetku tako u drugom dvobroju pišu Krešimir Nemec, Ivan Bošković, Milovan Tatarin, Jelena Lužina, Milan Bešlić, Darko Matičević i Tonko Maroević.
- Luko je surađivao s brojnim skladateljima... Zapravo, za mnoge pjesme koje se danas pjevaju na estradi ne znamo da je napisao upravo Luko Paljetak. Tu je fotoalbum sa slikama iz Lukova života, Lukova fotografija s majkom ispred Sponze ili fotografija koja ga prikazuje kao Stanca u predstavi... Poželimo našem Luku dobro zdravlje, a za ostalo će se on sam pobrinuti, poručio je Mojaš napomenuvši kako se Matica objavom "Glose o Parcu (1-17); O 300. obljetnici odobrenja i objavljivanja Časoslova sv. Vlaha" Ivice Martinovića u drugom dvobroju pridružila obilježavanju 15. obljetnice od upisivanja Feste sv. Vlaha u Popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.
Viđen je na kraju dodao kako se drugi u drugom dvobroju bavi tisućitom obljetnicom postojanja benediktinskog samostana na Lokrumu, kao i 130. obljetnicom otkrivanja Gundulićeva spomenika u Dubrovniku.