AKO NE ZNAŠ, PITAJ Marketinški gafovi dubrovačkih ugostitelja koji bi zimi radije odmarali od stranaca, nego silom prilika dostavljali hranu domaćima

U vremenima kada novo normalno živimo uglavnom online, čovjek bi promislio kako će lokalni poduzetnici napraviti sve što je u njihovoj moći da budu što vidljiviji u svijetu koji započinje s www. Pandemija je promijenila naše živote. Prisilila je poduzetnike da postanu kreativniji i da se poigraju s novim pravilima života. Nije nemoguće, radi se samo o novim izazovima. S obzirom da mi je bio rođendan, a jasno je da ništa od odlaska u restoran, odlučili smo da ipak nećemo kuhati doma nego ćemo naručiti dostavu. Ipak se radilo o mom rođendanu.

S obzirom na to da nisam znao što radi, koji restorani dostavljaju hranu, bacio sam se na na Google potragu. I ostao sam paf! Ne bih želio spominjati imena, o kojim se točno restoranima i mjestima za dostavu hrane radi, ali, ionako je velika većina u kategoriji čiste katastrofe. Prvi izbor bio je kineski restoran, koji je imao oznaku Otvoren. Nakon bezbrojnih pokušaja zvanja na telefon, shvatio sam da ništa od toga i da nema nikoga.

Sljedeća na popisu, pizzerija, također, nitko se ne javlja. Treće mjesta ažuriralo je stranicu na Facebooku u lipnju 2019. Četvrta je imala jelovnike sa slikama koje su izgledale kao da se netko ispovraćao. Šest restorana čije sam stranice pregledao online imalo je vrlo siromašnu i bezličnu ponudu, bez imalo smisla da privuče potencijalnog (gladnog) gosta. Nisam se mogao odlučiti je li to zato što ne znaju bolje ili im se ne da. Ili se možda radi o kombinaciji te dvije stvari.

Internet stranice, jer neki restorani/pizzerije/bistro/pečenjare je imaju, izgledaju kao da su dizajnirane s piratskom kopijom Windowsa 95 kupljenom u Neumu i napravljenom u doba kad smo još imali analogni internet (sjećate se tog zvuka spajanja?). Odsutnost brige za potencijalnog kupca - konzumenta je očajna.

S obzirom da su svi zatvoreni, čovjek bi mislio da iza zatvorenih vrata rade k'o sumanuti na svojim društvenim mrežama i stranicama kako bi potencijalnim kupcima približili svoje proizvode. Postoje i izuzeci. Iskreno govoreći, s obzirom na očajnu situaciju nije se teško izdignuti iz mase i zablistati. I ponavljam, ne želim spominjati imena, ali oni znaju koji su. Trebalo mi je nešto za usporedbu i kontrast ove situacije pa sam proguglao po stranicama online restorana u Velikoj Britaniji, s obzirom da su i oni zatvoreni (lockdown).

Izbjegavao sam London i velike gradove i pretraživao pubove “usred ničega” na sjeveru Engleske. Prvi rezultati su me (pozitivno) šokirali tako da sam automatski ogladnio još jače i želio njima poslati narudžbu. Pronašao sam jedan mali pub koji ima aplikaciju za naručivanje poput NASA-e, a koja vam daje mogućnost da sami odabere dodatne sastojke za pizzu, naručite domaću pivu i čak odaberete vrijeme dostave.

I sve to možete platiti preko PayPala! Razlika internetske prisutnosti između tog malog puba i lokalnih restorana, blago rečeno je ogromna. Milijun milja udaljeno od javljanja na telefon s “E, što ćeš?” Pa nije to znanstvena fantastika. Ne treba biti Einstein da bi na Googleu ili Facebooku objavili da je restoran zatvoren. Ne treba biti Bill Gates da ažurirate svoje stranice.

Jedan ili dva restorana, čak i hotel, rade to na pravi način, jednostavno rade da prežive i rade to odlično. Za to vrijeme mnogi koriste Covid-19 kao izgovor za vlastite greške. Moja bi majka rekla, “ako ne znaš – pitaj!”Jesu, vremena su teška. Teška su svuda, u cijelom svijetu. Međutim, pojedini vlasnici mjesta za prehranu otežali su ih još više iako je u 21. stoljeću tehnologija pod njihovim prstima. Velika većina živi od turističkog dolara. Od gosta koji će negdje jesti jednom i nikad više. Zavladala je kultura neznanja i vrlo niska razina korisničke usluge.

Od već čuvenog marketinškog gafa u kojem jedan fast food u Lapadu nudi „koliko možete pojesti za 50 kn“, za što se ispostavilo da ipak nije tako već su sva jela snižena na 50 kn pa do tzv. 404 stranica (stranice se ne mogu pronaći), neodgovorenih telefonskih poziva, Facebook katastrofa i idiotarija s Instagrama. Svi znamo da ne preživljavate od lokalnog stanovništva i da bi radije svi zatvorili vrata zimi, ali nemojte nas činiti budalama s takvim pristupom.

Kao što sam rekao, iznimke od pravila toliko iskaču da se u ovim mračnim vremenima ističu poput zvijezde sjevernjače u burnoj noći. I zato kapa dole svima njima. Zadnje riječi ostavljam za Billa Gatesa: „Lijepo je kada se slavi uspjeh, ali treba znati naučiti lekciju iz neuspjeha.“ U ovom slučaju treba naučiti puno lekcija!