U Dubrovniku ima nekoliko posebnih dana u godini koji su dio tradicije i nasljeđa, kulture i povijesti koje nisu omele ni oluje ni ratovi. Sv. Vlaho, Badnji dan i otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, posebni su dani, svaki sa svojom “težinom”. Posljednjih godina tom se trojstvu priključilo i finale Divlje lige u Portu, proslava sporta i prijateljstva, natjecanje kupališta u vaterpolu. Iako datira iz 1950-ih, natjecanje kakvo danas poznajemo krenulo je od 1983. godine, posljednjih se godina intenziviralo i postalo najbolji primjer amaterizma u punom sjaju.
Nagradni fond Divlje lige je 0 eura, timove čine nekadašnji vrhunski igrači, na utakmicama sude najbolji svjetski suci, a trenerski timovi dostojni su najjačih vaterpolo natjecanja.
Slušajući i gledajući prijenos oduševila me činjenica da je čak i jedan od golmana imao posebno svog trenera.
Ove godine prijenos finala prvi put je pratila jedna televizija s nacionalnom koncesijom i više lokalnih. Odigrana je i revijalna utakmica Igara i Grada Dubrovnika sa zvjezdanom postavom svjetskih i hrvatskih glumaca, rekli bi mladi “nema dalje”.
Sportski, glumački, vaterpolo velikani, ljudi koji su pronosili slavu naše zemlje po cijelom svijetu, svi su tu, u Portu, komentiraju, objašnjavaju, upućuju gledatelje, hvale svakog igrača, svaki gol, svaki dobačaj. A šira slika govori da je Dubrovnik uvijek bio kompetitivan grad: plivanje, vaterpolo, mali nogomet, boćanje, košarka. Prije nekoliko dana mlada se Hrvatska vaterpolo reprezentacija okitila svjetskim zlatom, i znate što? Među igračima je čak četvoro naših Jugaša, mladića iz Grada, Gruža i Konavala. Pa ako to nije zalog sportskoj budućnosti našega kraja, ne znam što je. Među njima po imenu prepoznajemo unuke nekadašnjih svjetskih veličina (za moju je punicu Luko Vezilić najveći golman ikad, ko što i jest). Gledajući dodjelu pehara ispred Svetoga Vlaha, sve te dječake koje ponosni očevi drže na ramenima, djevojčice koje će se jednog dana možda također odlučiti na vaterpolo, čini se da je budućnost Divlje lige osigurana.
Boravak televizijske ekipe koja za nacionalnu televiziju snima serijal o ovom fenomenu sigurno će pomoći da se proširi glas o ovoj veličanstvenoj sportskoj priči. Turisti koji su se zatekli u Portu na dan finala vjerojatno misle da ih je opalilo sunce i da imaju snoviđenja: starinski brodovi raširenih jedara, dim, galama i pjesma, pozitivno ludilo, pa onda “ček’, ček’, jel ono glumac iz ER-a?” Sve to, posluženo ko na pjatu! Eto vam turistički izvozni proizvod! A što je najbolje, ništa od toga nije turistički strateški pripremano, nije bilo konzultanta iz Zagreba sa Power Point prezentacijom o tome kako izraditi autentičan doživljaj Grada. Nitko nije naručio studiju izvedivosti ni osmislio slogan, sve je ovo zalsuga isključivo Dubrovnika i njegovih ljudi koji (ipak) nisu zaboravili što je važno. I u svemu ovome možda leži lekcija.
Koristimo jako puno resursa (s obzirom na rezultate, čini se nepotrebnih), kako bismo turistima približili ono što nam je pred nosom. Turisti žele autentičnost, žele uživati u onome u čemu uživaju građani, a ne servirane slike lišene osjećaja. A Divlja liga je upravo to – autentičan događaj, pomalo kaotičan, nabijen emocijama, ponekad apsurdan, ali stvaran jer je ljudima važan. Možemo potrošit silne solde na promociju Dubrovnika u svijetu. Ali ništa neće nadmašit Porporelaše i njihovu noć, Pilare s njihovom festom, kolendavanje na Badnji dan, Divlju ligu i ona tri najznačajnija dana u godini. Nema tog influensera, kampanja i ispeglanih video uradaka, heštegova koji mogu nadmašit “ludilo” iz Porta! Ništa ne može nadmašiti ponos na licima očeva i djedova dok gledaju kako im potomci nastavljaju tradiciju, niti skriti tugu zbog promašenog gola, sudjelovati u gromoglasnom navijanju s dječicom na ramenima. I ono što je sasvim sigurno, ne može se umjetno stvoriti strast niza generacija ludih za vaterpolom u natjecanju kojemu je, podsjećam, nagradni fond 0 eura. To je vjerojatno i razlog njegove vrijednosti.
Čestitam svim sudionicima, mojim Župljanima posebno, jer su triput zaredom pehar prenijeli preko Dupca i ušli u povijest! Do dogodine u Portu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....