GENERACIJSKI JAZ NIKAD DUBLJI Kako su nas poglupili ‘pametni‘ telefoni

- Ajme, imam novog pratitelja na Instagramu, a nemam pojma tko je,” oduševljeno je uzviknula jedna tinejdžerica, glasom kako da je upravo osvojila zgoditak na lotu. Pogledao sam je s mješavinom nevjerice i zbunjenosti. Generacijski jaz nikad nije bio dublji. Ako ste rođeni nakon novog milenija, pametni telefon vam dođe kao produžetak tijela, svojevrsni 101. organ. (Od)uzmite tinejdžerima mobitel i oni postaju izgubljeni u vremenu i prostoru.

Putem “novog” organa oni se vjeraju, igraju, dopisuju, gledaju videa i TV, i općenito, sve su im interakcije vezane za mobitel. Također, današnjim generacijama mobitel služi i kao produžetak mozga, a Google je novi bog kojeg štuju. Ne d’o Bog da netko posegne za znanjem iz knjige! Pametni telefoni (mislim da bi glupi telefoni bio puno prikladniji izraz), polako, ali sigurno “zarobljavaju” djecu i tinejdžere te usporavaju njihov mentalni rast.

Kreativnost, akcija i vježbanje – u doba kad sam ja odrastao, mojim je roditeljima najveći problem bio zadržati me u kući. A danas, problem je djecu “izbaciti” iz kuće. Nedavno održana manifestacija Gradske ulične igre, dala mi je mislit. Bilo je lijepo vidjeti kako su nekadašnja djeca Grada provodila svoje vrijeme s igrama na frnja, na glava, između dvije vatre, na puca… Koliko sam čuo od žene (za koju i vrapci na grani znaju da je dijete Grada), igralo se posvuda, bez ograničenja, nije bilo važno jesi li s Pelina, Prijekoga, Svete Marije, Karmena, Poljane ili Mrtvog zvona, djece i igara bilo je svuda.

Na što će današnje igre sličiti za jedno 30 godina? Hoće li nove generacije sjedati na kamenim skalama i prisjećati se kako su, ono nekad prije, tražili Pokemone? Ljetno vrijeme trebalo bi za djecu biti vrijeme iz snova provedemo vanka. Sjećam se da sam ja, a vjerujem i čitatelji moje i starijih generacija, ujutro izašao iz doma sa sendvičem u ruci, a vratio se uvečer. Vratio bi se izranjavan, oguljenih koljena i lakata, izgrižen od komaraca i tko zna kakvih još buba (bio je tu i jedan ugriz ovce), vratio bi se gladan k'o pas, ali s osmijehom na licu.

Od umora, jedva bi se oprao, jeo i zaspao ko top čim bi mi glava dotakla kušin. U susret novom danu i avanturama. Gradili smo kampove, kuhali poviše otvorene vatre (to nije uvijek dobro završilo), igrali razne sportove, izmišljali nove igre. I hranili se s ukradenim, pardon, “posuđenim” voćem iz tuđih đardina (niste ni vi bili bolji, znam, rekla mi je žena). To je bilo aktivno djetinjstvo. I ne zaboravite, nije bilo telefoniranja doma, jer nije bilo mobitela.

Kompjutori, PlayStation i ostale igre, ni tog nije bilo. Provodili smo vrijeme zajedno, u interakciji, smišljajući nove igre, a kasnije, kad smo odrasli, “bacili” smo se na cure i prve ljubavi. Socijalna interakcija i smišljanje igara razvijalo nam je kreativnost i logično razmišljanje. Postoji razlog zbog kojeg su Lego kocke desetljećima bile najpopularnija igračka širom svijeta, djeca su se služila s mozgom, a roditelji su vidjeli korist za razvoj djece. Međutim, Lego je zamijenjen s aplikacijom na telefonu. Naravno, nije bila savršena, ali u usporedbi s današnjim igrama činilo se kao utopija. I tako je krug bio zatvoren.

A sad imamo situaciju u kojoj djeca gube vrijeme (ne znam blaži izraz), gledajući na svom telefonu druge ljude kako igraju video igre?!? Pa ko je tu lud? Generacije su prošle put od aktivne igre vanka do “igre” gdje djeca sjede doma na kauču i gledaju druge kako igraju. Od nevjerojatne aktivnosti do još nevjerojatnije pasivnosti, s velikim P! Koja je sljedeća faza pasivnosti? Hoće li pametni telefoni snimati tuđe igre i djeci prikazivati samo najbolje djelove? Lajkovi i pratitelji na društvenim mrežama postali su nova mjera stvarnosti.

Ono što se nekad nazivalo “školskom zvijezdom”, jer je osoba bila najzgodnija, najjača ili navisočija, sada se zove influencer. I ti, samozvani influenceri, danas kotiraju poput bogova. Dok ujedno zarađuju novce od svojih pratitelja, ili ovaca. A ovce ne postavljaju pitanja. Ne pitaju zašto. Nove generacije naučene su da slijede, a ne da vode. Tko će vođama budućnosti postavljati teška pitanja i ustrajno tražiti odgovore na njih? Tko će se usuditi, influenceri ili ovce? Ovca ne smije propitivati vuka. Dobro je rekao Nelson Mandela “današnji mladi ljudi sutra će biti vođe.”