Išijas iza kantuna

“Nemam problema sa starenjem jer to je svakako bolja opcija od one biti mrtav. Tako da prihvaćam to što starim”, rekao je jednom glumac George Clooney. Ove godine navršavam pedeset godina. Obljetnički rođendan. Velikih 50! Pet desetljeća na Zemlji. Da budem iskren, moj rođendan je skroz na kraju godine tako da planiram još uživati u svojim 40-ima.

U redu, možda malo kasnim, recimo bolje uživati u kasnim 40-ima, ali ipak se računa. Bez obzira na to što sam u glavi još uvijek ludi tinejdžer, moje tijelo “pjeva” neku drugu pjesmu. Prije nekoliko dana selio sam neke teške kutije, jer kao što znamo, započinje sezona iznajmljivanja, i bez obzira što sam posao uspješno obavio, također sam više nego uspješno “sredio” i svoja leđa. Mislim da mi je ovo prvi put u životu da sam bio uštaknut, ali baš onako, junački. Također, ovo mi je ujedno i bila prva naznaka onoga što me čeka „iza kantuna“.


Pripadam li ja sa svojih skoro 50 godina još u skupinu srednje dobi? Naravno da pripadam. Zapravo, prema statistikama, ja sam zapravo u sredini srednje dobi. Osjećam li se bolje zbog toga? Pa i ne baš. Starit ću dostojanstveno i fino, ma nema šanse! Mark Twain je to vrlo dobro objasnio:“Starenje je prije svega stanje uma nad stvarnošću. Ako za njega ne marite, onda nije ni važno.”

U Engleskoj kažu da kad počinješ izgledati starije od policajca, znači da si počeo stariti. Ja sam onda vjerojatno stariji od šefa policije. Ne pamtim baš nešto dobro datume, a ni godine, jer….. ja cijelo vrijeme mislim kako mi je 48! Pretpostavljam da je to znak napredovanja mojih godina. Međutim, posljednih nekoliko tjedana neprestano mi na mail pristižu podsjetnici da se bližim polovici stoljeća.

“Kao britanskom senioru, vrlo ozbiljno brinemo o vama. Iz tog razloga nudimo vam 50-godišnje životno osiguranje - kako bi vaši najmiliji bili financijski zaštićeni u trenutku kada umrete!” bile su to uvodne riječi e-mail poruke koju sam dobio tog jutra. Nije baš tip poruke koju rado čitate za vrijeme doručka, pogotovo kad se hranite pancetom i ne pretjerano zdravim stvarima!

Iako ne živim u Velikoj Britaniji više od 20 godina, očigledno je da se moje ime i dalje nalazi u bazama podataka pojedinih britanskih tvrtki koje su očigledno čekale pravi trenutak ne bi li me se uhvatile kao pijan plota. “Garantirana uložena svota može vam pomoći za troškove sprovoda, za plaćanje izvanrednih troškova ili jednostavno kao poklon vašim voljenima nakon vaše smrti” pisalo je nastavno u e-mailu.  Zamalo sam se udavio s jajima i pancetom!

Ovaj morbidni mail naveo me je na razmišljanje, ali ne o vlastitom sprovodu, već o tome kako su te kompanije zapravo poduzetne. Bez obzira na to što su me kontaktirali kako bismo dogovorili plaćanje moje buduće “rupe” u zemlji, moram priznati da me se dojmila poduzetnost i marketinška dosjetljivost tih tvrtki.

Nikad dosad nisam dobio sličnu ponudu od neke hrvatske tvrtke, ali baš niti jednu. Čak me skoro zaboravila i osiguravajuća kuća putem koje mi je osigurano auto, pa mi je osiguranje zamalo isteklo. „Jednostavno je i lako ostvariti pravo na britansko životno osiguranje za osobe 50+".

Ukoliko ste građanin Velike Britanije, u dobi između 50 i 80 godina, jamčimo vam pristup osiguranju bez pitanja o medicinskom i zdravstvenom statusu,“ s ovim riječima zaključio sam jutarnje čitanje mailova.

Točno je, uskoro ću biti pedesetogodišnjak, hvala što me podsjećate na to, međutim, ja nisam građanin Velike Britanije. No bez obzira na to što njihov plan ima „manu“, poštujem njihovu predanost i odlučnost da se „pobrinu“ za moju starost. Samo nekoliko dana nakon ovog događaja dobio sam vrlo sličan e-mail, ovog puta s „nevjerojatno dobrom ponudom“ za privatno zdravstveno osiguranje, i opet je u pitanju bila britanska tvrtka.

Nakon više od dva desetljeća života u Dubrovniku nisu prestali čekati i truditi se. Međutim, „loše“ stvari uvijek dolaze u trojcu. Treća dogodovština je bila za prepasti se. Možete misliti da ste ostarili kad počnete izgledati starije od policajca, ali da ste stvarno ostarili znate onda kada vam stigne „posebna ponuda za odmor“ od, pazite sad: SAGE!!!

I dok sam ja u svojoj glavi na nekom ludom tulumu na Ibizi, SAGA mi šalje ponudu za „obilazak predivnih vrtova San Anton u H'Attardu na Malti.“ „Ako stvari postaju sve bolje s godinama, mora da se krećem prema nečem veličanstvenom!“