Svaku nedjelju započinjem jutarnjim ritualom. Moja mala “slabost” koja traje godinama. Amerikanci bi rekli “samo moje vrijeme.” Naime, svaku nedjelju HRT 1 prikazuje stare crno-bijele filmove. Ležim u krevetu s kikarom vruće kave, par čokoladnih keksa i sretan sam ko prasac u blatu!
S obzirom da se filmovi počinju prikazivati u sedam i po' ujutro trebate biti ranoranilac da bi uživali u njima, ali stvarno vrijedi. Cary Grant, Doris Day, Marilyn Monroe, James Stewart, Fred Astaire, Richard Burton, lista je poduža, sve su to velike zvijezde zlatnog doba Hollywooda.
Praznik u Rimu, Neki to vole vruće, Casablanca, Građanin Kane, Divan život, ponovno, nepregledna lista klasika. Neki će ljudi reći “više se takvi filmovi ne snimaju.“ Ima istine u tome. Filmska industrija, poput mnogih industrija, odraz su vremena u kojima djeluju.
Filmski klasici iz 40-tih i 50-tiih godina prošlog stoljeća prikazuju neko drugo vrijeme; oni su poput ključanice kroz koju gledamo u prošlost. I naravno, tada nije bilo tehnologije i kompjutorske grafike te specijalnih efekata koje smo navikli gledati u modernim filmovima. Naravno, i u starim filmovima ima eksplozija i prevrtanja automobila, samo ne u tolikoj mjeri kao danas. Ali to što su oni imali dobra je priča i scenaristi koji su znali kako je napraviti.
U današnjim filmovima dominiraju akcijski heroji, beskrajni nastavci filmova znanstvene fantastike i svijeta fantazije. Naravno da je takve filmove moguće snimati kad su filmašima na raspolaganju kompjutori kojih se ni NASA ne bi posramila. Međutim, mnogi od novijih filmova podbace upravo na najvažnijoj stvari za film, a to je priča.
Pa pogledajte samo što se dogodilo kada je serija Games of Thrones ostala bez knjižnog predloška: kraj su na(do)pisala dva scenarista, i blago rečeno, bio je čista katastrofa. Kad uguglate “loši pisci” prvo što će se pojaviti slika je ova dva pisca.
Crno-bijeli filmovi “čiste” mi dušu od akcijskih filmova. Nemojte me krivo shvatiti, uživam ja i u Marvelovim superjunacima, ali isto tako, dušu “punim” s filmovima s Marlon Brandom i Gregory Peckom. Mora da se ovdje radi i o uspomenama iz djetinjstva. Kao da je jučer bilo, prisjećam se gledanja crno-bijelih filmova, posebno u božićno vrijeme. Deset dana prije Božića završila bi nam škola, kupili bismo TV vodič (da, stvarno smo kupovali TV vodiče) i krenuo bi filmski maraton.
Odrastao sam na mjuziklima poput Oklahome, Sedam nevjesta za sedmoro braće, na romantičnim komedijama s Cary Grantom i Audrey Hepburn, na napetim krimićima kao što je 39 stepenica. I danas bez problema mogu otpjevati većinu pjesama iz holivudskih mjuzikala. Kao što vidite, iskustva koja steknemo u dječjoj dobi ostaju nam za cijeli život.
Ali, nisam ja jedini koji se budi ko kokoš nedjeljom ujutro. “Jesi gled’o?” pitanje je koje mi moja punica upućuje svaku nedjelju nakon što završi film. Svaku nedjelju isto pitanje i svaku nedjelju isti odgovor.
“Kada fotografirate ljude u boji, fotografirate njihovu odjeću. Ali, kad ih fotografirate u crno-bijeloj tehnici, fotografirate im dušu!” rekao je jednom poznati kanadski fotograf Ted Grant. Ta rečenica sumira i moju ljubav prema crno-bijelim filmovima, oni jednostavno imaju dušu.
Budžet tih filmova nije potrošen na specijalne efekte, već na pisce i glumce. Sjećam se jednog intervjua s čuvenim glumcem Sir Lawrence Olivierom. Radio je na filmu s tada vrlo mladim Dustinom Hoffmanom. Snimali su scenu u kojoj Hoffman trči uza skale te ostaje bez daha. Kako bi se pripremio za tu scenu trčao je uokolo po filmskom setu.
Olivier ga je zaustavio i pitao: “Što ti to zaboga radiš, mladiću?”-“Pripremam se za scenu”, odgovorio je Hoffman. “Molim te, prestani trčati”, ljutito mu je rekao Olivier. “Ali, kako ću se drugačije pripremiti za scenu u kojoj trebam ostati bez daha?”, upitao je Hoffman. Engleski glumac ga je pogledao i rekao: “Ti si glumac…. glumi, dijete drago… glumi.”
Vidim da je ovu nedjelju na programu film Muškarci više vole plavuše, film koji nam je donio čuvenu rečenicu “dijamanti su djevojci najbolji prijatelji”, inspirirao Madonnin video i naravno, napravo veliku zvijezdu od gđice Monroe. Jedva čekam!