Platinasti jubilej: Kraljica je moja šefica!

Postoji vladar(ica) čija vladavina traje cijeli moj život, doslovno od dana mog rođenja do danas, Ona je na čelu domovine. Pretpostavljam da vam riječ Ona otkriva o kome je riječ: o kraljici Elizabeti II, Kraljici Velike Britanije i vladarici 14 zemalja Commonwealtha. Prošli je vikend kraljica proslavila svoj platinasti jubilej, nevjerojatnih 70 godina vladavine, što je čini najdugovječnijim britanskim monarhom na tronu.

U globalnom smislu, dulje od nje vladali su francuski Luj XIV., Johann II. Lihenštajnski i tajlandski vladar Bhumibol Adulyadej. A živahna bi 95-togodišnja vladarica za tri godine mogla prestići i trajanje vladavine Luja XIV. Fascinantni podaci o Kraljici Elizabeti II. govore kako je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila u vojsci, kako govori francuski jezik, bila je prvi britanski monarh koji je posjetio Kinu, kuma je 30-ero djece, nikad u životu nije dala intervju, nema čak ni službenu stranicu na Facebooku.

Popis bi mogao biti i dulji. Od 14 američkih predsjednika, ona je susrela njih 13, počevši s predsjednikom Harryjem Trumanom davne 1951. godine. Surađivala je s 14 premijera, počevši sa Sir Winstonom Churchillom.

Upoznala je čak sedmoricu Papa! Sve to obavila je bez da je imala putovnicu što je čini jedinom osobom iz Britanije kojoj je to dopušteno. Naravno, postoji i veza s Dubrovnikom u kojem je prije 50 godina prošetala Stradunom. Ovaj nevjerojatni niz doticao je sve ono što sam i ja radio. Dakle, što meni znači Kraljica? Prije svega, jedna od mojih pozicija na koju sam jako ponosan potpisala je osobno Elizabeta II. Kad mi je ukazana čast da postanem počasnim konzulom Velike Britanije u Dubrovniku dobio sam važan dokument s kraljevskim pečatom. Da, Kraljica je moja šefica!

Na neformalnijoj razini Kraljica i kraljevska obitelj institucija su koja je uvijek prisutna i samim tim pruža svojevrsnu sigurnost i autoritet koji radi za dobrobit države i njenih građana. Morate znati da su u Velikoj Britanij sve, ali baš sve važne stvari pod kraljevskom ombrelom. Od novca preko poštanskih maraka, do zakona i oružanih snaga, sve to nosi kraljevsku oznaku i pečat.

Sreo sam jednom prilikom, doduše, na jako kratko princa Charlesa, princezu Anu i pod vrlo neobičnim okolnostima najmlađeg kraljičinog sina, princa Edwarda. Prije bih mogao reći da sam natrčao na njega. Jedan dan, u vrijeme dok sam još živio u Londonu odlučili sam sa suprugom, tada još djevojkom otići u šetnju po prirodi. Pošli smo na obližnje jezero, obučeni za hiking, sportska odjeća i gambače.

“Divno, niđe nikoga, imamo jezero samo za sebe,” rekao sam svojoj (tada još) djevojci. Nakon uru vremena ugledali smo kako nam se približava grupica ljudi. Kako su se približavali, shvatio sam da se ne radi o “običnom” paru. “Ma ne može bit’,” promrmljao sam sebi u bradu. Mladi par je s rukom u ruci, prošao pored nas, a u prolazu smo izmijenili kurtoazno “Prekrasan dan za šetnju.”

Pokušao sam supruzi stiskom ruke dati do znanja s kim se mimoilazimo. “Ali, gdje je osiguranje,” prošaptao sam. Odgovor je odmah stigao. “Dobar dan,” pozdravio nas je čovjek u crnom, u pratnji još dvoje kolega u istom “Men in Black” điru. I ponovo, moja supruga ništa nije shvatila.

“Jesi ti vidila kraj koga smo mi sad prošli?” upitao sam. “Pa to je bio bio princ Edward sa zaručnicom Sophie,” vrisnuo sam. Ona je pogledala preko ramena, međutim grupica je već daleko odmakla. “Ma daj, jedini put kad sam u životu srela pravoga princa ja sam obučena u dres i gambače pune blata!” odvratila je. Tako da, nikad ne znate kad možete naletit na članove kraljevske obitelji.

Zato, sretna 70. jubilarna godišnjica u nadi da ćemo za nekoliko godina “prešišati” i vladavinu Luja XIV. Bilo bi slatko prešišati Francuze, znate da vazda volimo biti bolji od njih.