Ima jedna poslovica na hrvatskom jeziku koja mi je super, a glasi “Tko radi, taj i griješi”. I to je istina. Greške se događaju. Koliko god se trudili i bez obzira na kojem području radili, svi smo mi ljudi. Greške se događaju na projektima vrijednim milijarde dolara poput lansiranja raketa u svemir, jednako kao što se događaju u nekoj maloj neprofitabilnoj udruzi. Nitko nije savršen, koliko god mislili da jesmo. Međutim, s druge strane neke se greške (ipak) mogu izbjeći.
U priči koja slijedi riječ je upravo o tome. Kad sam pročitao naslov članka prvo sam pomislio da je riječ o prvoaprilskoj šali. Ili možda nešto kao “izgubljeni u prijevodu”. Naslov je glasio: “Otkrijte Dubrovnik: Grad koji nije u Europskoj uniji, ali je s njom usko povezan”. Bio je to naslov koji je otvarao više pitanja nego što je davao odgovora. Je li bila riječ o starom članku? Nije, bio je objavljen prije nekoliko dana. I što to znači “nismo u EU”, ali smo usko povezani? Je li bila riječ o nekim čudnim novinama? Ne, nije. Riječ je o Malaysian Digestu, tvrtki koja godišnje “okrene” između 2 i 5 milijuna dolara. Zainteresirano sam se bacio na čitanje, ali bolje da nisam.
Evo vam ovdje jedan isječak pa sami prosudite: “Ali, je li Dubrovnik u Europskoj uniji? Odgovor na ovo pitanje vrlo je komplicirano. Hrvatska, u kojoj se Dubrovnik nalazi, članica je Europske unije, ali sam Dubrovnik nije dio EU. To znači da turisti koji putuju u Dubrovnik ne moraju brinuti o mijenjanju eura ili slijediti ista pravila koja vrijede za ostale države članice EU. Bez obzira na sve, Dubrovnik je usko povezan s Europskom unijom i njegovi stanovnici uživaju povlastice kao i oni koji su članovi Unije.”
Što?!? Mislim, koji vrag? Ništa od ovog nema smisla. Onda sam počeo razmišljati - što će potencijalni turisti misliti kad se pojave u Dubrovniku? Sva sreća da ih nemamo previše iz tog dijela svijeta pa možemo reći da nije veliki problem. Ali ako si ti taj turist, onda ti baš i nije mali problem.
Ja sam, naravno, odmah odgovorio Malaysian Digestu, tj. napisao komentare uz njihov nebulozni članak. Ovako to izgleda: “Ali, je li Dubrovnik u Europskoj uniji? - Odgovor: JEST! Odgovor na ovo pitanje vrlo je komplicirano. – Odgovor: Uopće nije komplicirano, Dubrovnik se nalazi u Hrvatskoj, a Hrvatska je od 2013. punopravna članica Europske unije. Hrvatska, u kojoj se Dubrovnik nalazi, članica je Europske unije, ali sam Dubrovnik nije dio EU. – Odgovor: pogledati prethodni. To znači da turisti koji putuju u Dubrovnik ne moraju brinuti o mijenjanju eura ili slijediti ista pravila koja vrijede za ostale države članice EU.
– Odgovor: turisti u Dubrovniku trebaju imati eure i trebaju se pridržavati carinskih (i viznih) regulativa propisanih u svim zemljama članicama EU. Bez obzira na sve, Dubrovnik je usko povezan s Europskom unijom i njegovi stanovnici uživaju povlastice kao i oni koji su članovi Unije.” Odgovor – pogledati sve prethodne odgovore.
E zemljo Malezijo...
Nepotrebno je reći da još uvijek čekam odgovor od malezijskih novina. Između ostalog, moram spomenuti da ovo nisu bile jedine greške navedene u tekstu. Što mislite o ovoj? “Bez obzira na to što je Hrvatska članica EU, još uvijek nije ušla u Schengensku zonu.” Da ne bi bilo zabune, riječ je o članku objavljenom 19. siječnja ove godine, gotovo tri tjedna nakon što smo se pridružili europskoj zoni bez granica.
Unaprijed mi je žao budućih malezijskih turista koji će doći ovo ljeto i shvatiti da je stvarnost drugačija od svega navedenog u članku. Kao što sam rekao, svi smo mi ljudi od krvi i mesa i griješimo. Međutim, ovakva pogreška je totalno nova razina. Da bih napisao članak o Kuala Lumpuru valjalo bi mi se dobro pomučit, pa ga zato neću ni napisat. Međutim, nakon gotovo 30 godina života ovdje, u mojoj drugoj domovini, mislim da poprilično dobro baratam s činjenicama i događajima iz prošlosti, ali i budućnosti Dubrovnika i Hrvatske.
Je li i ja griješim? Cijelo vrijeme. Zato što, kao što bi rekla moja omiljena poslovica, radim. Pretpostavljam da, da sam ja napisao ovakav tekst, bila bi to moja najveća pogreška. Samo pet minuta pretraživanja Googla i novinar spomenutog članka dobio bi sve potrebne informacije. Žao mi je Malezijaca koji će se ovo ljeto pojaviti sa špazima punim kuna i dane provoditi u FINI kako bi ih razmjenili u eure.