Tko posljednji napusti Hrvatsku, neka ugasi svjetlo!

Molim vas, posljednja osoba koja napusti Hrvatsku, neka ugasi svjetlo! Hrvatska se smanjuje, a pritom ne mislim u fizičkom smislu, nego u demografskom. Broj stanovnika smanjuje se brže nego muškarčevi intimni dijelovi u hladnom Jadranskom moru. Izgleda da egzodus, koji je bio predviđen kad je Hrvatska postala punopravnom članicom Europske Unije u srpnju 2013, postaje stvarnost. Valovi ljudi napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljom budućnosti u bogatijim EU članicama. Njemačka, Irska i Švedska su prve na listi odredišta hrvatskih iseljenika.

Poražavajuća statistika pokazuje da je od posljednjeg popisa stanovništva 2011. više od 200 tisuća ljudi napustilo Hrvatsku, od čega 30 posto Slavonaca ili 70 tisuća ljudi. Hrvatska crna statistika stranih migracija ukazuje da je oko 57 tisuća ljudi novi dom pronašlo u Njemačkoj, dok je 80 tisuća ljudi imigriralo u Irsku. A kako bi stvari bile još gore, kao da ove brojke nisu već dovoljno loše, većina ljudi koji odlaze su mladi, dobro obrazovani profesionalci, zapravo ona vrsta ljudi koja je ovoj državi potrebna kako bi pomogli izgraditi snažniju i zdraviju budućnost. Mladi doktori, mladi poslovnjaci, poduzetnici, znastvenici, zubari, učitelji i odvjetnici, svi oni imaju nešto zajedničko – svih više privlače svjetla Berlina i Dublina.


Ovaj egzodus talentirane mlade populacije, buduće okosnice države, jasno ukazuje da se nešto mora učiniti umjesto trenutačne strategije kolektivnog zabijanja glave u pijesak i nade u bolje sutra. Čak je i hrvatska predsjednica ovaj tjedan otvoreno kritizirala vladu zbog nedovoljnog angažmana u zaštiti sutrašnjice i stvaranja prilika za zapošljavanje. Ali nisu u pitanju samo mladi koji ''bježe'' iz države što stvara pritisak na našu populaciju. Godinu za godinom u Hrvatskoj više ljudi umire negoli ih se rađa! Doslovno ne proizvodimo dovoljno beba. U 2015. godini, bilo je gotovo 17,000 više umrlih nego rođenih.


Ustvari, u posljednjih pet godina bilo je manje od 232,000 rođenih, a više od 300,000 umrlih. Negativni prirodni prirast je oko 71,000 ljudi što znači da je u kratkom vremenskom razdoblju demografskog monitoringa nestao grad veličine Zadra. Da, tako je, u posljednjih pet godina izgubili smo jedan Zadar! Ili drugom usporedbom, s karte su nestala gotovo dva Dubrovnika. Kako god čitali, vijesti nisu ugodne. Ako se kombinira egzodus mladih u Europsku Uniju u potrazi za poslom i razlika između rođenih i umrlih, eto akceleratora depopulacije Hrvatske. Kad bi me turisti pitali koliko ljudi ima u Hrvatskoj, običavao sam odgovoriti 4,5 milijuna jer sam koristio podatke od prije 19 godina kad sam se ovdje doselio.


Međutim, ta brojka očigledno nije točna. Iako brojne analize službene i neslužbene, kažu da Hrvatska ima 4 ili 4,2 milijuna ljudi, demografi upozoravaju da je hrvatsko stanovništvo odavno ispod tog broja i da se danas, uzimajući u obzir ogroman migracijski val, broj stanovnika u Hrvatskoj smanjio na manje od 4 milijuna ljudi. Moji odgovori turistima bili su ''veći'' za pola milijuna. Šokantno! A izgleda da se ne nazire lako rješenje ovog problema. Pogledajte samo probleme depopulacije na mikro razini tj. u našoj staroj gradskoj jezgri koja se s tim problemima bori već godinama.

Oko 5,500 ljudi je živjelo unutar zidina 1961. godine. Četrdeset godina kasnije taj broj se prepolovio na oko 2,700 ljudi koliko ih je bilo 2001. Složio bih se da su glavni razlozi ovakvoj situaciji bili Domovinski rat, pojava novih stambenih četvrti u gradu kao npr. u Lapadu i na Babinom Kuku itd. Ali nakon pet godina, broj stanovnika unutar zidina se opet prepolovio. Tako je 2006.godine u gradu živjelo oko 1,200 ljudi. Bez ratova i bez novih gradnji, stanovništvo se opet smanjilo. Danas se ta brojka kreće negdje oko manje od 800 ljudi, a možda čak i manje od 700.


Ova alarmantna situacija je vjerojatno mikro primjer stanja na državnoj razini. Kao što lokalne vlasti zapravo nisu ništa učinile kako bi u Dubrovniku zaustavile negativni trend, osim što su njorgale, isto se danas može reći i za hrvatsku vladu, iako izgleda da oni niti jadikuju niti gunđaju previše. Možda ih to ne zabrinjava, možda žele manju populaciju. Vjerojatno dok ne shvate da zapravo zarađuju manje novca kroz poreze, ali onda će sigurno smisliti neki novi porez kako bi namaknuli novac od ljudi koji su ostali.

Ali činjenica da mladi i obrazovani ljudi napuštaju zemlju me zabrinjava. A razumijem i zašto. Svatko mora činiti ono što misli da je najbolje kako bi prehranio ili zasnovao obitelj. Ne možemo kriviti mlade ljude što odlaze. Upravo suprotno, krivnja se bez imalo zadrške može i mora pripisati vladi koja naizgled ne može pronaći način kako uvjeriti sve te ljude da je njihova budućnost ovdje. Mi, porezni obveznici, trošimo milijarde na obrazovanje djece i mladih kroz naš obrazovni sustav, a onda Njemačka i Švedska pokupe ono najbolje od Hrvatske i jačaju svoj BDP. Sad ili nikad, vrijeme je za akciju!