Zašto ljudi toliko čeznu za snimkama s tuđih vjenčanja? Prvo, da vide ko je sve bio, ko ti je pjevo, kako su ženske bile obučene i ko je napravio budalu od sebe

Ako postoji itko bez koga ne možemo zamislit svoje postojanje na društvenim mrežama, a pogotovo na našim svadbama – to su snimatelji. Važniji su od kumova koji potpisuju svjedočanstvo, majke mi mile. Jer malo će ti ko poć viđet njihov potpis, a svi će htjet pogleda snimke s vjenčanja. Koji su razlozi da ljudi toliko čeznu za snimkama s tuđih vjenčanja? Prvo, da se vidi ko je sve bio, ko ti je pjevo, kako su bile ženske obučene i ko je napravio budalu od sebe.

Znači, prije nego te uopće neko zaprosi (ako to još postoji u ovom našem svijetu), ti moraš znat ko će ti doć uveličat svadbu, jer ako nemaš neku rezerviranu facu čija će nazočnost biti važnija od same činjenice da ti ulaziš u brak (jer ćeš zahvaljujući njoj doć na stranice tračerskih ženskih tjednika), svadba ti je totalno šranje. I bolje ti ja da se nisi ni udala. Isto vrijedi i za svirku. U najmanju ruku, mora ti pjevat Jole ili barem Maja Šuput.

Na svadbi ti moraju pjevat Jole ili Maja Šuput?!

/Shutterstock

Jer ako nisu oni, poslije se godinama moraš opravdavat svima koji gledaju snimku kako, hebiga, niste bili u stanju više izdvojit para za sve skupa, i ovako ste bili u hovnima do grla. Po ženskim vestama najbolje se može procijenit jeste li seljačine ili urbani mladenci. A morate se pomirit s time da će određeni broj cura i ovako i onako bit prilično jokasto obučen. Hbg, svadba je idealna prilika za upoznat jadnika koji će se naložit na sise i noge pa je najbolje doć obučen tako da istakneš sve te atribute. Tako da uvijek imaš sisa i guzica na bacanje, dugih noga za mečit grožđe, a sve u onim seljačkim platformama u kojima se jedva hoda, a kamoli pleše.

No, ako zanemarimo joke, ostaje onaj uzak krug normalnih ženskih stvorenja koje nisu došle u berbu ženika, nego su se došle dobro provest. U tom ste slučaju spašeni. Za to su važni snimatelji koji će bilježit svjedočanstva. Najčešće ona kad neko pravi budalu od sebe. Kad se neko izriga. Kad se cura koja je dotad glumila Djevicu Mariju pofata u zahodu s nekim idijotom za koga se ne zna je li ga pozvo mladoženja ili mladenka. Kad se nečija majka popne na stol i stane mlatit sisama. Kad nečiji babo stavi prst u uho i potegne pjesmu. Kad neki od ovih poduzetnika koji drže naš grad u šaci pokaže i dokaže kako je glup ko kua jer ga je uhvatilo kako kopa nos pa stavlja blago u usta.

Sve što se događa mora ić na internet jer moraš najbližim prijateljima pokazat kad, ko, đe, kako i zašto

/Shutterstock

Kaže moj prijatelj snimatelj, vide ga s kamerom, a obično se radi o dva pijana krkana, pa kažu: "Alo, fotograf, de uslikaj nas dvojicu". On kaže: "Ne slikavam ja nego snimam". Na to će oni: "Ma nema veze, snimi nas". I onda on okrene kameru prema "njizi", oni se zagrle i onako bez zuba bleje u tu kameru. Moj prika namjerno onda snima jedno 15 sekundi dok oni stoje onako glupo i nepomično blejeći u objektiv. Onda im postane neugodno jer im dođe do mozga da će ispast moroni (imaju kasno paljenje) pa kažu: "Aj, dobro je".

A snimatelj veselo poviče: "Ma ne, ne, samo vi stanite". I oni onda stoje još nekih 30 sekundi ko kreteni grleći se i blejeći u kameru. Više od ovoga osobno ne podnosim vlakić, ali hbg, ko mene pita. Sve je to od lošeg vina, pretpostavljam. Postali smo sami sebi Big Brother. Sve što se događa mora ić na internet jer moraš najbližim prijateljima (između 400 do 1500 njih) pokazat kad, ko, đe, kako i zašto.

Mislim, kad možemo ko debili snimat porođaj sa svim onim krvavim naturalističkim detaljima, što ne bi i kad kum riga u pjat od juhe, rukavom očisti usta, a potom se glupo nasmiješi u kameru? Svi smo postali glumci u svom vlastitom filmu. Totus mundus agit histrionem – reko je Shakespeare. Koji vidovnjak!

Maja