Sunce nije dovoljno: u Hrvatskoj 35 do 40 posto ljudi nema odgovarajuću razinu vitamina D, evo u čemu je problem

Pogrešno je krenuti od pretpostavke da je život na Mediteranu jamstvo da tijelo dobiva dovoljno vitamina D sintezom u koži pod utjecajem UV-B zračenja. Godine, ali i različita zdravstvena stanja i lijekovi mogu biti uzroci smanjene razine ovog vitamina neophodnog za zdravlje kostiju i imunosni sustav.

Ilustracija

Niksa Duper/cropix/Cropix

Utjecaj lijekova

- Mediteranske zemlje nalaze se u području koje količinom sunčanih sati kroz godinu i intenzitetom sunčeva zračenja predstavlja idealne preduvjete za adekvatnu sintezu vitamina D u koži. Unatoč tome, prema dostupnim statistikama, pretpostavlja se da u Hrvatskoj 35 do 40 posto ljudi ima određeni nedostatak vitamina D u krvi. Vrlo mnogo ljudi se, čak ni ljeti, svakodnevno ne izlaže suncu dovoljno da bi se odvijala sinteza vitamina D niti to čine tako da su im veći dijelovi tijela, ruke, noge i torzo, izloženi. U zimskim mjesecima je to još više izraženo budući da sunčeve zrake kroz odjeću ne dopiru do kože. To samo po sebi uvelike može doprinijeti poražavajućoj statistici, a tome se mogu pribrojiti i različita medicinska stanja uključujući bolesti crijeva, ulcerozni kolitis, Chronovu bolest i celijakiju, koje utječu na apsorpciju vitamina D, zatim poremećaje funkcije bubrega i jetre koji sprječavaju konverziju u aktivne oblike u organizmu, kao i poremećaje metabolizma kolesterola čime u koži nedostaje prekursora iz kojega bi nastao vitamin D. Prekomjerna tjelesna masa i višak masnog tkiva mogu zarobiti sintetizirani vitamin D i smanjiti njegove razine u krvi. Osim toga, primjena lijekova kao što su kortikosteroidi, antikonvulzivi, glukokortikoidi, lijekovi za smanjenje masnoća, antacidi, lijekovi za povišeni tlak te određeni kemoterapeutici mogu na različite načine dovesti do smanjenja razine vitamina D u krvi te se savjetuje kod primjene takvih lijekova pratiti status vitamina D i po potrebi ga suplementirati u suradnji sa stručnjakom – pojašnjava dr. sc. u polju nutricionizma Erika Dobroslavić, univ. mag. pharm.

Dr. sc. Erika Dobroslavić, univ. mag pharm.

Privatni Album/Privatni Album

U teoriji, možemo zadovoljiti sve potrebe za vitaminom D adekvatnim izlaganjem suncu, kaže sugovornica. Između 10 i 16 sati, kada je najintenzivnije UVB zračenje, dovoljno je 10 minuta izlaganja ruku i nogu nekoliko puta u tjednu, kod većine osoba svijetle i srednje puti, za dovoljnu sintezu vitamina D čak i s primjenom zaštitnih faktora. Starijima i osobama tamne kože može biti potrebno više vremena. Međutim, odgovorniji je pristup, apelira sugovornica, na suncu boraviti izvan tog razdoblja. Tada će trebati između 45 minuta i dva sata kako bi se proizvela jednaka količina vitamina D, ali će se izbjeći potencijalni negativni učinci sunčeva zračenja.

Kreme za sunčanje

- Budući da kreme s visokim zaštitnim faktorom, od 30 naviše, blokiraju do 99 posto UVB zraka koje dođu do kože, za pretpostaviti je da će njihovom primjenom sinteza vitamina D biti smanjena. Međutim, većina postojećih istraživanja upućuje na to da ljudi koji redovito koriste kreme za sunčanje mogu održavati odgovarajuće razine vitamina D. Smanjenje sinteze uglavnom se primjećuje primjenom zaštitnih faktora u zimskim mjesecima kada je izlaganje suncu puno manje, dok ljeti nisu primijećena značajnija smanjenja razine vitamina D. Razlog najvjerojatnije leži u tome što niti jedna krema sa zaštitnim faktorom ne blokira apsolutno sve zrake sunca, kao i u činjenici da velika većina ljudi kremu sa zaštitnim faktorom ne nanosi u optimalnoj količini, oko 30 mililitara po nanošenju za cijelo tijelo, niti obnavlja svaka dva sata, kako se najčešće preporučuje. Ne treba zazirati od zaštitnih faktora, jer dobrobiti njihove primjene nadmašuju potencijalno negativne učinke – upozorava Erika Dobroslavić.

Prosječan unos vitamina D kroz prehranu iznosi samo oko 20 posto dnevno potrebne količine.

- Nema mnogo namirnica koje su prirodno bogate vitaminom D, a najvažniji prirodni izvori u hrani su ulja dobivena iz jetre bakalara i drugih masnih riba te meso masne ribe kao što su srdela, skuša, tuna, bakalar i losos. Treba napomenuti da ovaj vitamin u hrani dolazi kao vitamin D3, kolekalciferol iz životinjskih izvora, te vitamin D2, ergokalciferol, iz gljiva i obogaćenih biljnih proizvoda. Iako se oba oblika mogu apsorbirati u crijevima, vitamin D3 se smatra učinkovitijim u povećanju razine vitamina D u krvi – kaže Dobroslavić.

Vitamin D se uglavnom veže za zdravlje kostiju i imunosni sustav pa smanjena razina, ukazuje sugovornica, može povećati osjetljivost na infekcije i različite autoimune bolesti, uključujući bolesti štitnjače. Igra ulogu u regulaciji inzulina i metabolizmu glukoze, nedostatak vitamina D može negativno utjecati na kardiovaskularno, ali i mentalno zdravlje. Dovodi se u vezu s depresijom i anksiozonosti.

Ilustracija

Tonci Plazibat/Cropix

Nova ‘hit pretraga’

Povećava li se broj ljudi s manjkom vitamina D ili je jednostavno riječ o tome da se ranije nije toliko laboratorijski provjeravala njegova razina?

- Moglo bi se reći da je određivanje vitamina D zadnjih godina “hit pretraga”. Probir statusa vitamina D postaje sve češći dio rutinske laboratorijske obrade krvi bez obzira na indikacije za ovu pretragu. Uvijek je potrebno uzeti u obzir da se status vitamina u krvi određuje minimalno 10 dana nakon prestanka uzimanja suplemenata - odgovara dr. sc. Antonija Perović, specijalist medicinske biokemije.

Dr. sc. Antonija Perović, spec. med. biokemije

Bozo Radic/Cropix

Iznosi podatke National Institutes of Health, američke biomedicinske istraživačke ustanove, po kojima se vrijednosti vitamina D ispod 30 nmol/L smatraju nedostatkom i mogu voditi nastanku rahitisa kod djece, odnosno osteomalacije kod odraslih. Vrijednosti od 30 do 50 nmol/L smatraju se neadekvatne, a razine od 50 do 125 nmol/L optimalne za zdravlje kostiju i općenito zdravlje zdravih ljudi.

- Premda se često navodi da uzimanje vitamina D nema štetnih utjecaja, prema navedenoj literaturi, vrijednosti vitamina D u krvi preko 125 nmol/L mogu biti povezane s povećanom apsorpcijom kalcija u gastrointestinalnom traktu i hiperkalcemijom koja može dovesti do mučnine, povraćanja, slabosti mišića, neuropsihijatrijskih poremećaja, boli, gubitka apetita, dehidracije i bubrežnih kamenaca – upozorava dr. sc. Perović.

Stoga ne treba nekritički pristupati nadomjescima, bez liječničkog savjeta.