Branitelj s obitelji do kraja mjeseca mora iseliti iz konavoskog podstanarskog stana, a kuda će, još uvijek ne znaju

Priča o dragovoljcu i veteranu Domovinskog rata Slobodanu Rošku, odnosno o šest obitelji branitelja s područja Općine Konavle koji su prije više od dva desetljeća stekli pravo na stambeno zbrinjavanje, još uvijek nije doživjela epilog. Obitelj Roško do kraja mjeseca mora iseliti iz podstanarskog stana, a kuda će, još uvijek ne znaju.

Državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Dario Nekić obratio se Općini Konavle s molbom da razmotre mogućnost dodjele stana na Zvekovici, u vlasništvu Općine, u kojem odnedavno nema stanara.

- Oko tog stana ima niz neriješenih problema – kaže općinski načelnik Božo Lasić i dodaje: „Imamo više socijalnih slučajeva. Ako se taj stan nekome bude ustupio na korištenje, najprije treba donijeti pravilnik, odluku na Općinskom vijeću, objaviti natječaj, ne možemo ništa mimo zakona. Možda će stan biti namijenjen nekom liječniku, još ništa ne znamo”.

Načelnik Konavala Božo Lasić

Tonci Plazibat/Cropix

Načelnik Lasić je u odgovoru Ministarstvu hrvatskih branitelja naveo kako Općina još uvijek nije u posjedu stana, ali i dodao kako su s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPUGDI) potpisali ugovor o darovanju zemljišta u Čilipima radi izgradnje višestambene zgrade za stambeno zbrinjavanje branitelja s područja Konavala, među njima i za obitelj Roško. Prema njegovim saznanjima, piše u dopisu od 29. prosinca 2023., Ministarstvo je raspisalo natječaj za izradu projektne dokumentacije. Stoga je mišljenja da je Općina Konavle ispunila svoju obvezu prema braniteljima te poručuje Ministarstvu branitelja da za sve daljnje aktivnosti po tom pitanju koordiniraju s kolegama iz MPUGDI.

No, ta je lokacija, udaljena 89 metara od piste zračne luke, odbačena kao nepovoljna za stanovanje. U zapisniku sa sastanka u Ministarstvu hrvatskih branitelja, iz svibnja 2021. godine, stoji kako je nakon duže rasprave zaključeno da se ‘odustaje od lokacije zemljišta u Čilipima‘.

„Gospodine premijeru, ne samo da sam ostario čekajući da se riješi moj problem, već su i moja djeca odrasla čekajući”, napisao je Slobodan Roško, zapovjednik najjužnije postrojbe iz 1991. na području Vitaljina-Prevlaka, u dopisu Andreju Plenkoviću.

Roško je u tom obraćanju predsjedniku Vlade RH naveo kako više od 15 godina obilazi sudove tražeći svoja prava oko mirovine. Ističe da je politika lokalnog HDZ-a „prema braniteljima koji nisu iz samih Konavala šikanirajuća”.

- Učinili smo sve sukladno zakonu, dali zemljište, dogovorili se s ministarstvom, izradili idejno rješenje, i sad im ministarstvo ide napraviti stanove. Ako je to šikaniranje, ne znam što bih dalje odgovorio. Od toga ne možemo više ni manje – komentira načelnik Lasić govoreći o stambenom zbrinjavanju branitelja.

Roško ističe kako je Međunarodni sud za ljudska prava još 2008. naredio da RH kroz šest mjeseci riješi njegov problem. Navodi i to da je zbog trajnosti postupka doneseno rješenje koje podrazumijeva dodjelu državnog stana ili izgradnju zgrade na adekvatnoj lokaciji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Rečeno im je i da sami probaju naći neku državnu imovinu.

"Došli smo do saznanja da u Županiji i u samom Ministarstvu znaju da postoje državni stanovi u Mokošici, ali ih nitko nije evidentirao"

Tonći Plazibat/cropix/

- Kako bismo ušli u državne podatke i našli što država posjeduje, ako oni sami to ne znaju? Došli smo do saznanja da u Županiji i u samom Ministarstvu znaju da postoje državni stanovi u Mokošici, ali ih nitko nije evidentirao – kaže Roško.

Ured predsjednika Vlade čeka na očitovanje Ministarstva kojega vodi potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić. Odbor za predstavke i pritužbe Hrvatskog sabora krajem prosinca poslao im je i 13. požurnicu da odgovore na dopis star prije godinu i pol dana o neispunjenju prava na stambeno zbrinjavanje šestorice konavoskih branitelja i njihovih obitelji.

- Stalno se spominju prava branitelja, a sve što pošaljemo vrati se u isti koš. Poštar samo napravi krug od vrha do onoga koji to ne rješava. Znate li koliko su 24 godine u jednom ljudskom životu? Nekom je to pola, drugome trećina, a najviše četvrtina života. Kad smo krenuli u ovo, moja su djeca bila u vrtiću. Danas su to odrasli ljudi – razočaran je Slobodan Roško.