Poljoprivrednik iz Opuzena Luka Zonjić Luji ovih je dana počeo pilati i krčiti mandarine. U njegov nasad su ušli motorna pila i bager, vade se stabla koje više ničemu neće služiti, jedino za ogrjev.
- Barem neka korist od njih-reći će Luka jedan od većih proizvođač mandarina u dolini Neretve.
Ove jeseni mandarine su dobro rodile, ali je cijena bila slaba. Neretvanski poljoprivrednici su loše prošli, puno lošije negoli prošlih godina. Kad sve zbroje, nakon visokih troškova proizvodnje i skupe radne snage ne ostane im gotovo ništa. Neki nisu ni na pozitivnoj nuli, gomilaju gubitke pa je jedno od logičnih rješenja krčenje plantaža i napuštanje proizvodnje mandarina.
Luka se prisjetio se riječi starih Neretvana iz sedamdestih i osamdesetih godina prošlog stoljeća koji nikako nisu mogli prihvatiti mandarinu kao glavnu kulturu u Neretvi i žalili su za vinogradima i lozom koje su zamijenile plantaže. Da bi se podigla plantaža mandarina trebalo je popilati i iskrčiti lozu a stari ljudi su govorili: „Doće vrijeme pa će se i mandarine krčiti kao i loza“ i eto vidite sada je to vrijeme došlo-reći će nam.
U ovoj prvoj fazi krčenja mandarina Luka vadi oko tisuću stabala na punoj rodnosti sorte chahara i zorana na predjelu Golog nedaleko od Ušća Neretve.
Zašto Luka pila mandarine ? Odgovor na ovo pitanje nije trebalo dugo tražiti. Cijena mandarina ove jeseni bila je iznimno niska, prodaja loša a pojavile su se i bolesti na stablima kao sredozemna voćna muha koja je puno toga uništila.
Mnogi poljoprivrednici zbog neisplativosti berbe uopće nisu brali. Sada kad je berba završila ili je pri kraju suočeni su sa novim problemom-moraju zbrinjavati trule plodove što opet iziskuje velike troškove. Radnika treba jednako platiti kad bere mandarine za otkupe i kad bere i sakuplja otpad za smetljište.
- Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo imati više razumijevanja za nas. Ali njih samo zanimaju slavonski seljaci, Neretva ništa. Mi smo prepušteni sami sebi. Kada na otkup dovezete 10 tisuća gajba mandarina odmah u startu se 3 tisuće gajba proglasi otpadom, a ovo što je ostalo plaća se kao druga klasa po nižoj cijeni. Pa gdje je tu isplativost proizvodnje. Sve troškove proizvodnje i dnevnice radnicima treba platiti, do čega ako nema zarade-pita se Luka Zonjić, koji u plantažama mandarina više ne vidi budućnost svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ali ni budućnost doline Neretve.
- Pa eto Italija je povadila sve mandarine, oni su jedina sredozemna zemlja koja nema proizvodnje mandarine. To znači da će se to u skoroj budućnosti dogoditi kod nas-govori nam.
A nije jeftino ni povaditi stabla mandarina. Sve košta. Stabla se najprije pilaju te se bagerom krči korijenje. Zatim se zemlja mora očistiti i pustiti da se malo odmori te tek nakon toga bi trebalo krenuti u sadnju novih kultura, naravno ne mandarina.
- Razmišljam o sadnji avokada i indijskih banana. Oni mogu rasti ovdje kod nas. Međutim to nije jeftino, sadnice su skupe. Za podignuti jedan takav voćnjak treba do 40 tisuća €, zaključuje Luka Zonjić Luji čije obiteljsko poljoprivrednog gospodarstvo napušta proizvodnju mandarina jer se ne isplate raditi.
