Tradicionalni festival starih običaja, dobrog jela, pića i druženja ‘Kunovske užance‘ održan je ove godine nakon dvogodišnje pauze. Manifestaciji je cilj oživjeti stare običaje (užance) koje su se u starija vremena događale u svakom domaćinstvu u vrijeme Božića, a dokaz da im to uspijeva je sve veći broj posjetitelja, ne samo iz Kune, nego i s cijelog Pelješca. Kunovljani su se potrudili da stari običaji ne padnu u zaborav, pa su odlučili opet jedan dan o Božiću prisjetiti ih se, što ima odaziv u narodu.
Na pelješkoj Kuni ovog je utorka, 27. prosinca, na Pjaci bilo veselo. Festival je obnovljen 2015. godine i prikazuje kako se pali prasac pod kamišulon, koje vino najbolje ide uz kupus, tko radi najbolje prikle... Župski i kunovski običaji o Božiću na Pelješcu se njeguju već stoljećima. Nekad su bili dio svakodnevnice u domaćinstvima, a danas ih Kunovljani od zaborava čuvaju i ovom manifestacijom.
O tim gotovo zaboravljenim običajima govorio je svojevremeno i Joško Antunović Mesko iz OPG-a Antunović, koji je i inicirao ovu manifestaciju koja se pokazala kao izvrstan način da se stariji prisjete, a mlađi dožive običaje koji su nekoć činili dio župske svakodnevnice:
- Način obrade praca datira iz vremena Dubrovačke Republike i zadržan je na vrlo malom dijelu Pelješca, na pelješkoj Župi, u Janjini i u dijelu Putnikovića – otkrio nam je prije nekoliko godina Antunović. - Činimo to da se ne bi zaboravilo, da se vidi kako su to stari radili. Na ovaj događaj dođe cijela Kuna i Župa. Na početku su uvijek prikle, onda se peču pečenice, kobasice, kuha se kupus i suho meso, a bude i degustacija mladih crnih vina iz Kune.
Već tradicionalno, prigodni program vodio je još jedan rođeni Kunovljanin, Gordan Prišlić Vjeverica. On je uveselio prisutnu publiku i poslao nam fotografije s događaja. Prisjetili smo se i riječi danas pokojnog dr. Bogomila Cezarovića iz 2017.:
- Bio je običaj da mladi jedni drugima podvaljuju. Tako se sjećam da su u mene bratu posuli pepelom put od njegovih vrata do vrata njegove simpatije, ujutro smo trčali i skakali da prije mise očistimo taj pepeo. Iza mise bio je svečani ručak u podne, tu bi se okupila čitava familija, a iza ručka išlo se od kuće do kuće s hrvatskom zastavom i pjevalo se kolendu – sjetio se te 2017. danas pokojni dr. Cezarović.
- Častilo se fritulama, priklama i padišpanjom. Uvečer bi bio veliki bal, cure su bile na jednoj, a muškarci na drugoj strani. Kad bi se zasviralo, muškarci bi skočili i uhvatili curu koja im se sviđala. A bio je i ‘šaljivi zatvor‘, ako bi se dva muškarca nadmetala za istu curu, moglo bi se jednoga zatvoriti u šaljivi zatvor na dan-dva, tako da ovaj drugi može udvarati toj curi. Ovaj je drugi mogao isplatiti pare da izađe iz tog zatvora, u koji su se zatvarali samo muškarci – pričao je prije pet godina o šaljivim običajima. - Kad su se klali praci, bilo je natjecanje tko će imat najvećeg praca. Jedne godine moja teta je imala najvećeg praca u selu, to je bilo veselje i radost u kući k‘o da smo dobili Nobelovu nagradu! Meso se prvo nosilo doktoru, učitelju i popu, to su bile tri ‘face‘ u selu! Mi smo ko djeca sa strane gledali, to je bio doživljaj. Bilo je u to vrijeme četrdesetak mladića i još toliko cura. Kuna je imala između 300 i 400 stanovnika tridesetih godina prošlog stoljeća – prisjetio se tada dr. Cezarović.
I ove se godine na kunovsku Pjacu doveo gudin kojeg je spretni mesar Joško Antunović, s ekipom mladih pomagača, ‘iskomardio‘ i pokazao kako se prasac priprema za daljnju obradu. Ove godine se organizaciji pridružio i HNK Rat. Bila je organizirana i svojevrsna kladionica, na kojoj se pogađala težina gudina, a onaj tko je pogodio - riječ je bilo o 334,5 kilograma - odnio je doma tri kila salaja, kobasica koje su specijalitet ovog kraja, rekao nam je Gordan Prišlić Vjeverica, koji je uz duo iz Župe dubrovačke uveselio sve prisutne.
Na par koraka dalje kuhao se zeleni kupus i suho meso, a već prosušeni salaji pekli su se na gradelama. Kunovske domaćice spretnim su rukama umijesile i poprigale prikle za sve posjetitelje. Sve se zalijevalo mladim vinima kunovskih vinogradara kojih u ovom mjestu ne nedostaje, a mjesto je inače poznato po mnogim, čak i svjetski poznatim umjetnicima koje je dalo.
Bila je ovo i prilika za proslavu 30 godina od osnivanja aktiva Crvenog križa na Kuni pelješkoj. Održana je i akcija darivanja krvi kojoj se odazvalo 14 darivatelja, a 12 darivatelja je uspješno darovalo krv.
- Nas je desetak Kunovljana prije rata išlo redovito u Grad davati krv, a od 1992. predložili smo dr. Gordani Hajdić da se darivanje organizira na Kuni pelješkoj. Ona je to prihvatila i otada se krv daruje tu, po tri puta godišnje - rekao nam je Gorki Bilušica, te dodao da ih je danas od 15 do 25 darivatelja krvi na Kuni, što je velika brojka u usporedbi s brojem stanovnika. Prikupljeno je, rekao nam je, preko 1500 doza krvi u ovih 30 godina.