StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

KUM III Corleone je mrtav, živio Corleone

13. prosinca 2020. - 23:47

Taman kad sam mislio da sam se izvukao, oni me uvuku natrag. Citat Ala Pacina u ulozi Michaela Corleonea iz "The Godfather Part III" (1990.) primjenjiv je na Francisa Forda Coppolu, kojeg je skora 30. godišnjica filma vratila legendarnom mafijaškom serijalu.

Redatelj je upravo objavio redateljsku verziju podcijenjenog "Kuma III", takozvani "director’s cut" naslovljen "Mario Puzo's The Godfather, Coda: The Death Of Michael Corleone". Corleonea su natrag uvukli gangsteri, a Coppolu – hejteri. Iako je Coppola radio redateljske verzije svojih filmova, od "Apokalipse danas" do "Cotton Cluba", povratak "Kumu III" za njega ima posebnu težinu.

FILM: The Godfather Part III/Mario Puzo's The Godfather, Coda: The Death Of Michael Corleone; kriminalistička drama; SAD, 1990./2020. REŽIJA: Francis Ford Coppola ULOGE: Al Pacino, Andy Garcia OCJENA: ****

Treći dio čuvene gangsterske sage slovio je za jedan od najomraženijih nastavaka u povijesti i Coppoli se s time nije lako pomiriti. Za mnoge je Coppola počinio kardinalni grijeh što je uopće išao snimati nastavak dvaju remek-djela, savršenih i savršeno zaokruženih filmova.

Tako gledano, Coppola kao da se u redateljskoj verziji pokušava iskupiti za grijehe i otpustiti dugove, dakle gotovo poput Corleonea, što film 2020. čini osobnijim nego prije 30 godina, premda je, uz sitne dramaturške/scenske/narativne preinake i modernizaciju kolora, više-manje isti kakav je i bio – sasvim dobar, ako već ne i predobar.

Pišući ovaj zaključak, pred očima se stvara dijalog između Michaela i nadbiskupa Gildayja (Donal Donnelly). "Danas je moć otpusta dugova jača od moći oprosta", smatrao je Gilday. "Ne precjenjujte moć oprosta", nadovezao se Corleone, spreman položiti par stotina milijuna dolara u Vatikansku banku.

Njihovim se susretom i otvara "Mario Puzo's The Godfather, Coda: The Death Of Michael Corleone". Susretom koji se u izvornoj verziji zbio znatno kasnije, kad je dvoipolsatni film, ambijentiran u 1979., dosegnuo skoro pola sata trajanja, a Michaela je prethodno blagoslovio sam Sveti Otac i proglasio ga vitezom, nakon čega je uslijedio domjenak, duži od scene vjenčanja iz prvog dijela Coppoline sage.

Sada Coppola odmah prelazi na stvar i radi rez direktno s razgovora Corleonea i nadbiskupa na domjenak, ubacujući Sonnyjeva izvanbračnog sina Vincenta (odlični Andy Garcia) brže u priču i dinamizirajući film bez prikaza papina blagoslivljanja Michaela. To bi, možda, danas izazvalo kontroverziju, makar Coppola nije raskinuo povezanost Vatikana i podzemlja, odnosno politike, kapitala i kriminala. Jer, "politika i kriminal ista su stvar" i "kapital je pištolj, a politika znati kada da povučeš okidač".

Coppola je, znači, preskočio uvodne kadrove vjetra koji povija opalo jesenje lišće dok Corleone piše pismo svojoj dragoj djeci, "jedinom bogatstvu na svijetu, većem od novca i moći", izražavajući nadu da će doći na svečanost dodjele papine počasti za njegov dobrotvorni rad i usput se prisjećajući brata Freda (John Cazale) kojeg je dao ubiti u "Kumu II".

Originalni uvod fino je navijestio da Michael ulazi u zimu života kao mafijaš koji se pokušava izbaviti iz mafijaškog svijeta, u kojem su "prijateljstvo i novac kao ulje i voda", te raditi zakonito, biti ("prije svega") poslovni čovjek, ali njegova prošlost, u vidu bivših suradnika i lopova bez časti, neće mu to dopustiti.

No, time što je izbacio flashback na Freda, Coppola sugerira da će redateljska verzija biti isključivija preslika Corleoneove nutrine, interno stanje grješnog, pokajničkog lika, uz redateljev i napose Pacinov eksterni izričaj. Eksternalizacija Michaelovih emocija kod Pacina je povremeno "pacinovski" vulkanska kao u "Licu s ožiljkom", himni njegove "povišene" glume, i to zna zasmetati u obje verzije.

U "Kumu III" Pacino zna biti više Pacino nego Corleone, za razliku od prva dva filma, a što mnogima promiče pored Sofije Coppole kao lake mete u nes(p)retnoj, ali zahvaljujući sirovoj senzualnosti ne baš toliko lošoj debitantskoj ulozi Corleoneove kćeri Marije, zaljubljene u rođaka Vincenta, koja ju je (p)otjerala s druge strane kamere.

Ipak, kad je Pacino (opet) Corleone, a često jest, dobivamo neke od najboljih scena u serijalu (i njegovoj karijeri) kojima se mogu pripojiti i helikopterski masakr te ubojita završnica u operi kao emotivna "grandezza".

Pacino je ovdje svojevrsni Robert De Niro iz "Bilo jednom u Americi" i treći dio Coppolina serijala djeluje kao "missing link" između tog filma "Irca", od elegičnog tona i središnje teme (po)kajanja, smrtnosti i sjećanja, do lika progonjena ružnim uspomenama koje "sve obitelji imaju" i prošlim neiskupljivim nedjelima, unatoč njegovu pokušaju iskupljenja, što dođe kao prirodna progresija karaktera.

"Prvi put te vidim tako nemoćna", kaže Kay (Diane Keaton) i sažalijeva se nad Michaelom, a ranije mu je priznala da ga se "užasava" jer je u procesu da zaštiti nju i djecu od užasa ovog svijeta postao njezin užas.

Kay je i u ovoj verziji predstavljena u odrazu uokvirenih fotografija (iz) povijesti familije Corleone ispričanoj u prijašnjim filmovima, čiji se eho osjeća, i gledatelj se sjeća kako joj je Michael pričao o obiteljskim poslovima u koje nikad neće ući, da bi na kraju ipak ušao i otisnuo se na put bez povratka.

"Cijeli život sam štitio obitelj. Zakleo sam se da neću biti poput oca, ali volio sam ga, a prijetila mu je opasnost. Što sam mogao?! Kasnije je opasnost prijetila tebi i našoj djeci. Ja nisam čovjek kakav misliš da jesam", ispovijeda se ženi Corleone koji je imao isplaniranu posve drukčiju sudbinu.

Prava ispovijed rezervirana je za svećenika koji ga odrješuje strašnih grijeha u sekvenciji proganjajuće glume, kad Michael priznaje da je iznevjerio suprugu, sebe, ubijao i naređivao ubijanje, naredio smrt vlastitom bratu, ubio sina svojoj majci, sina svojeg oca.

Tragika lika je golema dok Michael zaziva Fredovo ime i traži ljudskost izgubljenu do kraja "The Godfather Part II", a sva težina njegove prošlosti (iz)mjerljiva u Pacinovim sitnim ekspresijama koje crtaju tragove trajne tuge na Corleoneovu licu, gdje se ocrtava "karta Sicilije". Na Siciliju se Corleoneovi vraćaju pred kraj filma da posvjedoče nastupu sina Tonyja u operi.

Završnica s paralelnim zbivanjima na sceni i izvan nje Coppolin je povratak korijenima i potvrda opernosti "Kumova", kao i to da je Michaelov život jedna velika, tragična opera sumirana njegovim nijemim krikom. Riječ "Coda" u naslovu redateljske verzije potvrđuje "The Godfather Part III" kao "završni odlomak", epilog dvama ponajboljim filmovima svih vremena s čijom se ostavštinom nije lako nositi.

S druge strane, kovanica "Death Of Michael Corleone" ima simbolično značenje i tu dolazimo do – oprez: "spoiler" za neupućene – najveće i najbolje promjene unutar nove verzije. Stari film završio je scenom u indirektnoj vezi s finalom "Kuma I", kad ostarjeli Michael sjedi na stolici okupan sicilijanskim suncem, klone i stropošta se mrtav na tlo poput oca Vita.

Novi film završava pozivanjem na završni kadar Corleonea u "The Godfather Part II" tako što Michael sjedi u toj istoj stolici, ali (fizički) ne umire. Ionako je već (duhovno) umro na kraju "Kuma II".

Nedostaje Robert Duvall kao Tom Hagen

Talia Shire je "Kumu III" ostvarla naj-ulogu u sva tri dijela, a pamtljivi su i Eli Wallach kao don Altobello i Joe Mantegna kao mafiozo Joey Zasa. S druge strane, George Hamilton u ulozi Corleoneova savjetnika i odvjetnika Harrisona nije ni blizu Roberta Duvalla (Tom Hagen).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2021 01:19