Ime Giuseppea Verdija imbazdano je, ušiveno i upleteno u samo osrčje organizma što se belkantom zove. Talijanskim belkantom, dakako, jer ono naše dalmatinsko "lijepo pjevanje", već otprije okrstili smo zgodnim pandamom – slavenski balkanto…
Inšoma, ako ima ijedna opera što iskače iz kanona verdijanštine i njegovoga glazbeno-scenskog svijeta, opera što u sebi nema melodijske prepoznatljivosti što će se zaraznim aerosolom posredstvom zvižduka ili pjevušenja intonirati po napuštanju kazališta gdjeno je netom izvedena, onda je to opera – Simon Boccanegra.
Mračna je to i opskurna, makabrističkim akordima i tmastim ariozima inkrustirana Verdijeva umotvorina, koja će kroz fino uštimana ušesa do u mozak prepoznavanja doprijeti tek kod prekaljenih operoznanaca.
Jerbo, nem...