Trk japanskog dječaka s maketom aviona u ruci presudan je trenutak za sagledavanje filma "Carstvo sunca" ("Empire Of The Sun", 1987.) Stevena Spielberga. Kada se dječak zatrči s avionom, izgleda kao da će se polako odvojiti od tla i na njegovim krilima poletjeti prema nebu, poput njegovih američkih vršnjaka koji su na biciklima preletjeli preko siluete Mjeseca u "E.T.-ju".
Magični realizam uposlen je i u "Carstvu sunca", iako u filmu nema fantastike, posjetitelja iz svemira božanskih moći i svjetala na nebu od svemirskih brodova, što je Spielberg patentirao još u "Bliskim susretima treće vrste". No, tu su avioni kao dječji eskapizam od realnosti, Sunce umjesto Mjeseca koje prelijeću željezne ptice i svjetla na nebu od detonacije atomske bombe.
Avione obožava engleski dječak Jim (Christian Bale u debitanskoj ulozi, vrijednoj Oscar nominacije), koji s imućnim roditeljima živi u Šangaju na pragu četrdesetih godina prošlog stoljeća. Malac poznaje svaki tip i zna ih prepoznati u letu, od japanskog Nakajima Ki-84 do američkog P-51, "nebeskog Cadillaca".
"Ako Bog jest nad nama, znači li to da leti?", pita mamu Jim koji posjeduje modele i igračke aviona. On se divi avionima, premda njihova destrukcija (bombardiranje) tijekom japanske invazije na Šangaj 1941. simbolizira njegovo uništeno/izgubljeno djetinjstvo. Da nije posegnuo za igračkicom aviona, koja mu je ispala u gužvi među tisućama uspaničenih ljudi, Jim se možda ne bi odvojio od majke u tenzičnoj i razornoj sceni te posredno završio u japanskom zarobljeničkom logoru.
Ipak, dječja fiksacija na avione pomaže mu da preživi u logoru i prividno produži djetinjstvo poput Petra Pana ("Kuka") dok je naglo prisiljen na odrastanje. Jimov iskrama osvijetljen prvi susret sa zrakoplovom koji Japanci zavaruju ekvivalentan je "sense of wonder" susretu Sama Neilla s brahiosaurom u "Jurskom parku".
"Empire Of The Sun" je nastao prema autobiografskom romanu J. G. Ballarda, ali Spielberg je priču prilagodio svome senzibilitetu i autorstvu. Prije Spielberga na režiju je tipovao David Lean ("Lawrence Of Arabije") i "Carstvo sunca" bi se fino nadovezalo na njegov "Most na rijeci Kwai".
Leanovskim epskim zamahom Spielberg režira dramu o odrastanju u ratno doba, nadovezanu na njegove "Otimače izgubljenog kovčega" i "E.T.-ja" s vizualnim prosedeom, tj. tematikom kraja djetinjstva i gubitka dječje nevinosti nakon ključnog trenutka u životu, kad više ništa nije i ne može biti isto, ali i na dramu "Boja purpura" koja je filmaša predstavila u zrelijem izdanju.
S "Empire Of The Sun" Spielberg je napravio korak dalje, mada je film krahirao u kinima, kritika ga nije posebno voljela, a i izgubio je na dodjeli Oscara od "Posljednjeg kineskog cara". Ustvari, ovo je svojevrsna prekretnica u Spielbergovoj karijeri i spaja dva pola redateljeve ličnosti: dotadašnjeg majstora eskapističkih "dječjih" filmova i budućeg meštra angažiranih "odraslih" drama.
Film djeluje kao preludij za "Schindlerovu listu" i "Spašavanje vojnika Ryana", makar horori rata ovdje nisu prikazani brutalno realistično (mogli su biti sudeći prema Ballardovu romanu), više po mjeri "PG" predikata i glavnog lika. Naime, Spielberg je sagledao rat dječjim, Jimovim očima, no teško da ga je romantizirao, kamoli idealizirao.
Jer, klinac preživljava ratne užase skapavajući od gladi, mama i tata mu s protokom godina isparavaju iz sjećanja ("Ne mogu se sjetiti kako mi izgledaju roditelji..."), on gleda zapovjednika logora dok tuče zarobljenike, poput mentora Basieja u odličnom tumačenju Johna Malkovicha, ali i kako žena u bolnici umire pred njegovim očima i onda nakratko oživi uputivši mu posljednji pogled.
Jedna od najboljih scena filma odvija se pri početku, kad se Jim vrati u svoju praznu kuću i vidi otiske majčinih bosih stopala na podu, ali i čizama, ruku..., postupno shvaćajući da se nešto loše dogodilo, a tragovi nestanu kad otvori prozor i rasprši ih vjetar.
Kasnije se bljeskovi rata u daljini reflektiraju na Jimovu licu, a njegovim očima sagledat ćemo i vjerojatno najpoetičnije režiranu eksploziju atomske bombe u povijesti, kad "vatrena lopta usijanija od sunca" na udaljenom horizontu osvijetli nebo bijelim svjetlom "kao da Bog fotografira". Prasak se preklapa s izdahnućem gđe Victor (Miranda Richardson) tako da je dječak mislio da je njezina duša na putu za nebo. Impresivna je i scena preleta japanskog aviona iznad Sunca prije nego što eksplodira.
Prizor je iskorišten za plakat filma i izgleda kao da je Sunce pustilo plamenu suzu ("Tears Of The Sun"). Na prvu se čini da se Spielberg poigrao mitom o Ikaru i da se avion zapalio leteći preblizu Suncu, ali posrijedi je američki napad na Japance, akcijski virtuozno režiran iz gledišta Jima dok promatra zbivanja s krova i piloti mu mašu u niskome letu.
U toj sceni Spielberg je Jim, netko tko se dječački divi spektakularnoj akciji (inspirativna za napad helikopterima u "Rambu III" i bombardiranje u "Pearl Harboru"), ali kad eksplozije utihnu jasno je da film za njega predstavlja redateljsko odrastanje. Spielberg se poistovjetio s Jimom i njegovom tranzicijom u svijet odraslih. **** ½
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....