Tada nije bilo aluminijske stolarije. Od sunca i kiše branili smo se škurama i roletama, i to onima čije su letvice bile drvene, a ne plastične, koje može izrešetati svaka malo jača tuča. Kome je bilo do preludiranja po crno-bijelim tipkama, mogao je samo maštati o električnim orguljama ili sintesajzerima. U to su ih vrijeme imali isključivo profesionalci. Svi ostali morali su se zadovoljiti ormarima od lakiranog drva.
Tko je bio bolje sreće, imao je pianino; tko nije, njega je gibirao harmonij. Naravno, sav naš namještaj bio je od punoga drva. Oni iz boljih kuća, s duljom obiteljskom poviješću posjedovanja lijepih predmeta, mogli su se pohvaliti stilskim pokućstvom kitnjastih linija, s puno zavoja, petlji, arabeski i rezbarenih detalja. Siromašniji ili barem manje razmetljivi...