Ča će mi Copacabana, kad je nebo i ovoga puta bilo milostivo prema Splitskom festivalu. Predivna ljetna noć ispunjena melodijama koje je stvorio Teo Trumbić, od kojih je baš svaka upisana u dalmatinski genom.
Kako god da okreneš nema čovjeka rođenog na našem komadiću raja koji ove stihove ne zna naizust, koji ne zna otpjevati baš svaku melodiju, koji u svakoj prilici, bilo veseloj ili tužnoj, točno zna što će iz opusa ovog autora evergreena izvući.
Bezvremenske hitove pratio je veliki festivalski orkestar pod ravnanjem Joška Banova.
Oliver Jakovčev Berkin je "probio led“ sa „Mila majko ide brod“, što je bilo sasvim dovoljno da na prve taktove podigne publiku.
- Sve su ovo pisme moje mladosti, zato nije bilo teško otpivat i ovu, ovo je prilika hitu dat novi život, posebna je to čast – kazao nam je Berekin.
Mlade splitske glumice Petra Kraljev i Jagoda Kumrić odradile su svoj dio posla kao voditeljice maestralno.
Mi smo zaustavili na tren Teovu suprugu Sanju Trumbić i njihovu kćer Teu, koje su nastupile pjevajući zajedno "Nostalgiju“.
- Nažalost bolest je Tea prikovala za krevet, ali je u duši živ. Zna što se događa večeras, nije vjerovao kako će HTV prenositi ovu večer, pa mu je to posebno drago – kazala nam je Sanja.
- On je emotivac veliki, zaplače i na film i na tužnu scenu, mislim da će mu ovo večeras biti posebno emotivno – priznala nam je.
A mi smo priznali odmah kako je Trumbićeva kćer "povukla“ svaki glazbeni gen i od oca i od majke. Iznenađene dobile su na pozornici zagrljaj i poljupce od bake Antice, izvan svakog scenarija.
Oduševljen činjenicom kako se pozornica Splitskog festivala "vratila na staro mjesto“, Đani Stipaničev nije mogao skinuti osmjeh s lica.
- Napokon je sve kako triba, gledamo u more, sve je logično – veli nam.
Nastupio je umjesto Ive Pattiere, kojeg su obiteljski problemi spriječili da dođe u Split. Lakše je, kazao je, otpjevati pjesmu kojoj baš svaki Dalmatinac zna i melodiju i stih, svoj je glazbeni put ionako, veli, bazirao na iskonskim glazbenim vrijednostima.
- "Da mi se vratit“ je posebna Trumbićeva pjesma, svojevrsni njegov kontrapunkt, dosta je drugačija od ostalih, lice mi se ozarilo kad sam čuo što pjevam – iskren je bio Đani.
- Dalmacijo, ljubav si vječna – zapjevao je Ivan Ive Županović, uletio je, složili smo se tako u postole legende. Je li teško umjesto Mila Hrnića iznijeti pjesmu koja je urezana u dalmatinski genom?
- Ma, gledaj, lipa pisma, veliki pjevač, u biti mi je čast iznijeti pjesmu umjesto njega! Lipa je to pisma, ostavila je veliki trag. Gledaj, guštan! I viruj niko ti ne bi bija ovdi da nije lipo misto, lipe pisme i lipa publika, to ti je Splitski festival – tako je eto zaključio Ive.
Pero Panjković je (očito) nedostao splitskoj publici, nakon njegove izvedbe nekada Mišina hita "Ne tuguj, Dalmacijo“ publika je i pljeskala i dovikivala. Takvi su Splićani. Kad vole – vole. Policijska klapa Sveti Mihovil iznijela je "Cvita, cvita, cvite moj“ za naježiti se. Guštali su i mladi i stari. Tresle su se Prokurative od ritma.
Svaka pjesma, jedan hit, cijela niska bisera...
Na kraju je gradonačelnik Ivica Puljak dodijelio Medalju grada za izniman doprinos dalmatinskoj zabavnoj glazbi Teu Trumbiću, koju je preuzela njegiva supruga Sanja. Još je dodjeljena jedna nagrada i to posthumna Milu Hrniću, riječ je o priznaju "Zlatni Grgur" za ukupni doprinos hrvatskoj kulturi, priznanje je uručeno Milovoj udovici Dubravki Hrnić.
