- Kad ćemo na marendu? – najiščekivanije je pitanje u Dalmaciji između doručka i ručka, a odaziv nikad nije upitan. Za Dalmatince, marenda je puno više od običnog obroka, to je ritual - neizostavna pauza u danu na koju se ide bez obzira padala kiša ili pržilo sunce.
Marenda je othranila naše težake i davala im snagu za dugačke sate rada u polju i na moru. Bila je obrok koji je hranio tijelo i duh, tajni sastojak za savladavanje svih prepreka. Bez obzira na to koliko su se vremena promijenila, marenda je i dalje ostala neizostavni trenutak zajedništva, prilika da se sjedne, proćakula i barem na trenutak zaboravi na sve probleme.
- Danas se živi ubrzano i nema se vremena. Prije su cile familije živile u istoj kući, njih 10 -15, i uvik je neko kuva. Marenda je bila glavni obrok u danu, moment u kojem su svi bili skupa za stolom. U današnje vrijeme to je malo teže izvedivo - rekao nam je Toni Arnerić, vlasnik i chef Konobe "MaToni".
Marendaška jela
Sastojci marendaških jela bili su jednostavni i lako dostupni, često sirotinjski – ljudi su kuhali ono što su tog dana ulovili na moru ili ubrali u vrtu.
- Ribari bi uhvatili nešto ribe, malo je očistili na brodu i bacili dvi-tri kapule, malo pomidori, ulili malo kvasine, ko je da prošeka ili vina, i ulili vode. Nije se prije imalo ni cukra pa bi ljudi dodali malo suvog grožđa, a za jematvu se znala bacit i šaka-dvi malog plavca da kuva u tom brudetu - ispričao nam je Hrvoje Zirojević, poznati chef restorana "Dvor".
Od svega nekoliko jednostavnih sastojaka Dalmatinci su osmislili jela koja su othranila generacije.
Frigani gavuni, tripice, pašta fažol, lešo meso, divlje zelje, savur od srdela, teleći jezik, bikov rep, tingul, janjetina s bižima, punjene paprike, sipa, bob i manistra,... samo su neka od marendaških jela koje danas slove za prave delicije.
Kako bi sačuvala stare recepte dalmatinske kužine, Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije (TZ SDŽ) pokrenula je projekt "Dalmatinska marenda", čiji je cilj ispromovirati dalmatinski način života kroz ono što je Dalmatincima najvažnije, a to su obitelj, druženje i hrana.
Na žlicu
- Ljudi se dižu ujutro rano i rade fizički. Mogu oni kupit pecivo u pekari, ali ne može ih to držat do 5-6 navečer dok ne dođu doma. Prazna vrića, šta se reče, ne može stat pa tako ni čovik - rekla nam je Lada Rakić iz izletišta "Andrija" u Vrgorcu.
Dalmatinska marenda kuha se u velikoj teći i krčka na laganoj vatrici. Mora biti ukusna, domaća i pripremljena s ljubavlju. Uz marendavanje se ćakula i raspravlja o svemu i svačemu, a najčešće o onome što se upravo jede.
- Kuhamo po seljački, ko šta su naše babe kuvale i to je obilato i lipo. Radnicima triba nešto kuvano i na žlicu, neki znaju reć da im nakon marende do sutradan ne triba ništa. Pofrigat ćevape i bržolu mogu i doma sami. Koristimo sve domaće i marendu kuvam ko da kuvam za sebe. Nije to na traku, svaki dan se kuva friško i po tri, četiri vrste jela. Uberemo domaću raštiku, skuvamo domaćeg pivca - kuvamo baš ona naša dalmatinska tradicionalna jela - dodala je Rakić.
Važan zadatak
U današnjem užurbanom životu rijetko nalazimo vrijeme za sebe, a kamoli za druge. Marenda je tih pola sata uživanja, povratak korijenima, gdje je kvaliteta ispred masovnosti, a autentičnost i održivost u središtu. U tom malom ritualu okupljamo obitelj i prijatelje, dijelimo priče i stvaramo uspomene.
Upravo zato je sada pravo vrijeme da ponovno oživimo taj običaj, na svima nama je odgovornost da tradiciju dalmatinske marende prenesemo na iduće generacije. Marenda zaslužuje ostati svakodnevna rutina. Naši gosti trebaju znati da svaki zalogaj prenosi ne samo okuse, već i priče o životu naših predaka o njihovoj snalažljivosti i ljubavi prema dalmatinskoj zemlji.
Svaki recept čuva bogatstvo dalmatinske kulture i osnažuje naš identitet. U tom malom ritualu stvaramo most između prošlosti i budućnosti, osiguravajući da tradicija marende ne bude zaboravljena, već da zauvijek živi kroz nas.
- Moje kolege i ja moramo se potruditi da ovaj projekt iznesemo na svjetskoj razini. Svi segmenti moraju biti posloženi, i prezentacija i okus jela. Dalmatinska marenda vrijedna je truda, to je dio naše povijesti i tradicije. Naš zadatak je da ponudimo stare okuse koje nećete moći probati nigdje drugdje na svijetu - zaključio je Zirojević.
Sadržaj je nastau u suradnji s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....