– Koliko mi je, još 23 me dijeli od sto, pa ti računaj – kaže nam Ivan Luka Buzdovačić, u Osoju, seocetu pokraj Dicma gdje ga svi poznaju i kao Icu, dok u iglu s očima sokolovim starim 77 godina, s nekom nebitnom dioptrijicom, bez problema navlači pamučni bež konac.
Pa nas upozorava na početak rađe, i naglašava da budemo pažljivi jer nam upravo u tom trenutku ima namjeru zorno pokazati kako to Ico radi Wiehlerov goblen. U kući smo majstora goblena čije zidove krase njegovih ruku brojna djela. Tu je mrtva priroda, tu su Papine ruke, muke po Kristu, četiri godišnja doba, djevojka na cvjetnoj livadi s milijun cvjetova, s lepezom boja i nijansi. Nju je, kaže nam, radio više od godinu dana.
– Evo gledaj, ovaj bež konac, ovo je posebna boja, ima tu i drugih bež nijansi, sad i...