Skupljanje odjeće nakon pranja i sušenja – svakome se barem jednom dogodila ta nezgoda pa je novi odjevni predmet postao preuzak. Ili obrnuto – odjeća se raširila, izgubila oblik i postala vrećasta.
U prvom redu, ovako nešto najbolje je izbjeći, striktno se vodeći uputama za pranje navedenima na materijalu. No, ponekad se šteta može i ispraviti.
S prirodnim materijalima čistog sastava lakše je baratati, a kod mješavina je potreban dodatni oprez. Taj oprez znači – ne prevruća voda i sušilica, za početak.
Vuna, svila, pamuk
Prirodni materijali poput vune, svile, lana i pamuka skloniji su skupljanju, a također je bitan i način tkanja – rjeđa, rahlija tkanja prije će se skupiti od gustih i čvrstih, a uz to, prirodna će se vlakna kod tretmana vrućom vodom i zrakom savijati i odjeća će se smanjiti. Umjetnim materijalima poput poliestera to se neće dogoditi jer su već u procesu proizvodnje agresivno tretirani i ne gube oblik.
Prirodnu svilu najbolje je oprati ručno u mlakoj vodi i ocijediti višak vode nježnim gnječenjem, nikako čvrstim izažimanjem. Vunu će oštetiti vruća voda pa je i za nju najpogodnija mlaka, a kvalitetan džemper može se dodatno razvući kod sušenja. Dakle, treba izbjegavati sušilicu ili sušenje na konopcu. Predmeti od prirodne vune zadržat će oblik ako se suše polegnuti, na čistom ručniku.
Iz higijenskih razloga na visokim temperaturama prat ćemo pamučnu posteljinu i donje rublje, ali neki stručnjaci drže da je ne treba baš svaki put iskuhavati – dovoljna će biti i temperatura od 60 Celzijevih stupnjeva i glačanje, a što se tiče mrlja, njih je uputno ukloniti prije stavljanja u perilicu.
Općenito, drži se da je sušenje u sušilici sigurno jedino za posteljinu i ručnike.
Bez jakog centrifugiranja
Neki – obično jeftiniji – pamučni materijali prilikom proizvodnje se strojno jako razvlače tako da i ne morate pogriješiti prilikom pranja – naprosto, pri dodiru s vodom vratit će se prirodnom obliku i duljini i skupit će se bez obzira na oprez.
Kada bismo pod mikroskop stavili vuneno vlakno, opazili bismo na njemu sitne ljuskice. U dodiru s vrućom vodom te ljuskice priljubit će se jedna uz drugu i dovesti do toga da se vunena odjeća smanji – a uz to, ako se još nepravilno suši, može se razvući i potpuno izgubiti oblik.
Dakle, preventivni koraci uključuju striktno poštivanje uputa na deklaraciji, korištenje hladnije vode kod pranja – osobito kod osjetljivih tkanina ili mješavina – izbor programa za osjetljive tkanine na perilici te izbjegavanje jakog centrifugiranja i pravilno sušenje. Uputno je osjetljiviji komad odjeće prati u staroj jastučnici kako bi se izbjeglo oštećenje.
Ukoliko baš niste sigurni, možete odjeću odnijeti i na kemijsko čišćenje.
Popravak štete
Ali, ako se šteta već dogodila, pa su se košulja ili džemper skupili i smanjili za jedan broj, stručnjaci predlažu ovo rješenje: treba ih namočiti u mlakoj vodi, kojoj se doda nekoliko žlica regeneratora za kosu. Neka se namače pola sata. Potom ocijedite i položite na ručnik pa ga zarolate kako bi pokupio što više vlage. Sada treba rukama na novom, suhom ručniku odjeću preoblikovati lagano je šireći i vraćajući je u prvobitni oblik. Neka se tako i osuši, na zraku.
Za ovaj postupak nema garancije, ali, kažu, pomaže u većini slučajeva.
Dodajmo još i to da će tkanine dulje trajati i manje se oštećivati ukoliko se u perilicu ne dodaje previše deterdženta, a onaj koji u sebi sadrži klor i druge izbjeljivače smije se upotrebljavati samo pri tretmanu bijelog rublja. Za vunu i svilu najpogodnija su sredstva koja su i predviđena za te tkanine ili, u krajnjem slučaju, blagi sapun.
Ekolozi uz to preporučuju sušenje na zraku kad god je to moguće – na užetu ili vješalici jer se time značajno štedi energija, a ujedno je manja mogućnost da će se tkanine skupiti.
Također, ne preporučuju ni veću količinu omekšivača koji sljepljuje vlakna i mijenja karakteristike materijala. Najbolje ga je staviti sasvim malo, zamijeniti s nekoliko žlica alkoholnog octa ili pak potpuno izostaviti.