On je glumac.
On je slikar.
On je pijanist.
Snalazi se na gitari. To on kaže, a mi smo čuli kako svira i daleko je to od snalaženja, samo da se zna.
Kako – pitamo – kako, zaboga, sve stigne?
– Jedno po jedno, nikad od kolpa – tako će Duje Grubišić.
– Tko je Duje Grubišić? – pitamo mi dalje.
– Jedan slučajan prolaznik u svijetu umjetnosti – opet će on, pa shvaćamo kako s druge strane imamo kompleksnog sugovornika. Valja ga nekako riječima nadigrati, možda onako malo, samo malo, zbuniti pitanjima, tek toliko da nam duša zaigra zbog (o)manje pobjede.
Ima, kaže, u sebi tripolaran dio, gdje je u svim granama umjetnosti cijeli, a sve s ciljem da održi energiju u svim tim granama, kao da ima, božemiprosti, tri majke ili tri države.
– Užitak je to, jer kad ulazim ili pr...