Pred nama muškarci u najboljim godinama, a mi vidimo mladiće. Kao da su se švere nekako preklopile i zaustavile tamo negdje devedesetih, možda i koju godinu prije. I dok jedan drugome, uz osmijeh, dobacuju "kume", pa ti više pojma nemaš tko je kome svjedočio ljubav pred oltarom, a tko u naručju na krštenje nosio prijateljeva sina, svojim nas pričama vraćaju tamo gdje smo mislili kako se baš nikada nećemo vratiti.
Pođite s nama. Vratit ćemo se brzo. Danas. Ili nećemo. Nismo još odlučili...
Tek se sedamnaesti dan studenoga 1987. godine zahuktavao, kada je u sportsku dvoranu OŠ "Kman-Kocunar" ušao tada zagrebački student i juniorski taekwondo viceprvak bivše države Dragan Primorac. Uz njega su bili otac Marinko, brat mu Damir, Milenko Bakota, Robert Prusac i (nažalost, sada pokojni) Vedran Lasić.
– Vi osnivate klub, a samo vas je pet – nasmijao se tata Marinko.
No, momci se nisu dali zaustaviti, malo po malo, do danas je 6320 sportaša prošlo Taekwondo klubom "Kocunar", istim onim koji se rodio, svemu usprkos, eto, baš tog dana. Bio je prvi WT taekwondo klub u Dalmaciji.