Svaki pisac i prevoditelj nađe se u muci koje riječi upotrijebiti u tekstu koji govori o životu na brodu. Razlike između književnog standardnog i pomorskoga govornog jezika su ogromne. Govorni se, zbog povijesnih razloga, temelji uglavnom na riječima talijanskog podrijetla koje su se, promijenjene na fonološkoj i morfološkoj razini, uvukle u mornarsku terminologiju.
I dok se u drugim područjima života takve primljenice u hrvatski jezik nazivaju talijanizmi, kada je riječ o pomorskom žargonu, neki pisci i prevoditelji preferiraju izraz noštromizmi. Matrikula, pajoli, kolumba, cima i timun samo su neki od brojnih noštromizama. Ali, kako se, s vremenom, mijenjao ne samo jezik nego i brodovi i plovidba, tako postoji puno riječi koje su nekad bile u upotrebi, a danas više ne jer se ni u plovidbi ne upotrebljavaju svi predmeti koji su se nekad upotrebljavali.
Takve riječi se nazivaju božmanizmi. Taj termin dolazi od riječi božman koja svoje podrijetlo vuče iz holandskog bootsman koja je u engleski ušla kao boatswain ili bosun, u ruski kao bocman, a u naše dijalekte kao božman. Božmanizmi (također većinom talijanskog podrijetla) se koriste uglavnom za predmete koji su se nekad koristili na jedrenjacima, pogotovo za različite vrste jedara. Božmanizmi belveder, velaća i velaćino bi na književnom hrvatskom bili letno jedro, vršnjača i sljemenjača.