Bez kvalitetno obučenih zaposlenika nema ni sigurne plovidbe. Regija smo koja živi od mora i za more, a u srednjim strukovnim školama ne postoji zanimanje tehničara u čharter bazi niti specijaliziranih tehničara za brodsku elektroniku - kaže Douzzan Županović
Splitsko-dalmatinska županija postala je svojevrsni raj za nautičare. Potvrđuju to odlične brojke, prema kojima bilježi najveću posjećenost nautičara u odnosu na ostale priobalne županije.
Prema podacima e-Visitora, u kolovozu su našu regiju posjetila 42.204 nautičara, što je šest posto više nego lanjskog kolovoza, a ostvarili su 330.997 noćenja, odnosno pet posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Podatak koji svakako valja istaknuti jest da je u samo prvih osam mjeseci ove godine Splitsko-dalmatinska županija postala rekorder u nautičkome turizmu u Hrvatskoj s 158.957 dolazaka i nešto više od milijun ostvarenih noćenja. Usporedimo li to s prošlogodišnjim brojkama, riječ je o porastu od čak 32 posto!
Po Jadranu najviše vole ploviti gosti iz Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenoga Kraljevstva te, svakako, domaći ljudi. Što nas čini tako privlačnom destinacijom za nautičare, upitali smo Saru Douzzan Županović, predsjednicu Strukovne grupe nautičkoga turizma pri Županijskoj komori (ŽK) Split, koja je ujedno i vlasnica tvrtke “Noa jedrenje”.
– Smatram da nas prije svega najviše čini privlačnima sama lokacija, blizina otoka, prirodne ljepote, gastronomija te šarm otočnih mjesta. Generalno, nautički turizam nosi veći prinos gospodarstvu zemlje, s obzirom na cijeli opskrbni lanac: od marina, jedrarija, prodaje i servisa rezervnih dijelova, raznih servisera, stolarskih usluga, do standardnih usluga sličnih kao u hotelima: servisa za pranje i čišćenje, praonica rublja, opskrbe plovila. Za samu pripremu plovila za sezonu već se generira veliki iznos troškova, od kojih imaju korist i domaće tvrtke koje pružaju usluge, te na osnovi povećane potražnje otvaraju i nova radna mjesta – objasnila je Douzzan Županović.
Visoke cijene
Naša županija može se pohvaliti s više od tisuću vezova u nautičkim i manjim lučicama. Splitska ACI-jeva marina ima kapacitet 318 vezova, uz još 30 suhih vezova. Marina u Trogiru, 27 kilometara udaljena od Splita, posjeduje 200 vezova, a koji kilometar dalje nalaze se moderno opremljene marine Kaštela i Agana, koje imaju mogućnost primiti megajahte. Milna na Braču također raspolaže s 200 vezova na moru i 20 suhih vezova, a omiljena luka nautičara na zapadnoj strani Šolte, Maslinica, ima privezište za tek tridesetak brodova. Kapacitet luke u Starom Gradu na Hvaru nešto je veći, prima oko 40 brodova, dok se u marini Palmižana može usidriti 200 brodova.
Uz sve navedene brojke, vezova i marina ipak nedostaje. Potražuje ih se tijekom cijele godine, a Zlatko Vodanović, zamjenik predsjednice Strukovne podgrupe charter djelatnosti pri ŽK-u Split i suvlasnik tvrtke “Jadranska jedrenja”, ističe kako su cijene vezova u našoj županiji trenutno među najvišima u svijetu.
– Cijene vezova trenutno su među najvišima u svijetu, a potražnja je upravo zbog čarter flota iznimno velika, što i definira trenutnu cijenu veza. Vez se najviše i traži upravo u Splitsko-dalmatinskoj županiji zbog atraktivnosti lokacije, dobre povezanosti avionskim prijevozom i razvijenog nautičkog sektora – navodi Vodanović.
Douzzan Županović podupire tezu o popriličnom skupim vezovima u našoj regiji te ističe kako je “paprena” cijena veza jedna od stavki koju strani gosti često komentiraju, uspoređujući nas s jeftinijom Turskom i Grčkom. Dakako, što se tiče opremljenosti brodova nimalo ne zaostajemo.
– Prema razgovorima sa stranim agentima koji su zaduženi za buking više destinacija, možemo reći da su komentari što se tiče naših brodova i čartera uvijek vrlo pozitivni, a odnose se na bolju kvalitetu održavanja plovila u odnosu na, primjerice, Grčku, i puno bolje usluge. Što se tiče starosti plovila, Grčka nedvojbeno ima prednost s obzirom na to da država subvencionira 50 posto kupoprodajne cijene novog plovila – navodi Županović.
U posljednjih nekoliko godina nautička sezona počinjala je već početkom travnja, a trajala je sve do sredine listopada, no vlasnica “Noa jedrenja” ističe kako su se trendovi oko početka i završetka sezone ipak izmijenili. Sezona sada počinje malo kasnije, uglavnom krajem travnja, ali također i kasnije završava, početkom studenog. Ove je godine povoljno vrijeme nedvojbeno utjecalo na produženje nautičke sezone.
Među nautičarima su najpopularnije destinacije Milna, Bobovišća, uvala Lučice, Zlatni rat, Maslinica i uvala Šešula na Šolti, Stiniva na Visu, Komiža i Modra i Plava špilja, Palmižana na Hvaru i slično. Ono čemu se svakako teži u svakoj vrsti turizma, pa tako i ovoj, jest da zaživi tijekom cijele godine. Iako je to želja mnogih, predsjednica Strukovne grupe nautičkoga turizma smatra da još postoje neke prepreke koje “koče” razvoj cjelogodišnjeg nautičkog turizma.
Kontrole na moru
– Teško je govoriti o cjelogodišnjem turizmu s obzirom na to da i brodovima treba period za servis, vremenski uvjeti zimi znaju biti poprilično stresni kako za posadu na plovilu tako i za djelatnike u bazi. Uz sve navedeno, nedostaje sadržaja na otocima, gosti neće doći da bi ih dočekali zatvoreni restorani, kafići i benzinske crpke. Svakako vidim potencijal u regatama, treninzima za skipere, organiziranim isplovima s profesionalnom posadom, ali uz uvjet da imamo otvorene restorane i benzinske crpke – smatra.
Jedan od problema u nautici su i dozvole za skipere i upravitelje brodica koje se poprilično lako dobiju, a Vodanović napominje da veliki broj pomorskih nesreća ni ne dospije u medije.
– Svake godine postoji iznimno puno nesreća na moru, no, nažalost, one su rijetko medijski zabilježene, tako da javnost nije upoznata s kakvim se neiskustvom i neodgovornošću zapovjednici plovila upuštaju u plovidbu. Neiskustvo, a nerijetko i manjak odgovornosti i profesionalnosti, zasigurno je jedan od najvećih problema našeg sustava edukacije, licenciranja, te nakon svega toga – kontrole na moru – kaže naš sugovornik.
Nedostaje kadrova
Ključ je, dakle, u obrazovanju i osposobljavanju nautičkoga kadra. Bez toga nema kvalitetno obučenih zaposlenika, a time ni sigurne plovidbe na moru. Regija smo koja živi od mora i za more, međutim, Douzzan Županović napominje kako među strukovnim srednjim školama ne postoji zanimanje tehničara u čarter bazi, a ni specijaliziranih tehničara za, primjerice, brodsku elektroniku. Pa stoga ozbiljnije tvrtke u nedostatku edukativnih ponuda uglavnom provode interne edukacije.
Da se iznimno malo ulaže u nautički kadar, slaže se i Vodanović.
– U smislu sustavnog planiranja i ulaganja u obrazovanje, ono de facto ne postoji. Radi se o želji pojedinca da ulaže u svoju edukaciju, što se, nažalost, svodi na minimum edukacija i licenciranja, što je propisano zakonom, a dokazano je da to nije dovoljno za kvalitetno obavljanje posla i filtriranje profesionalaca od onih koji to obavljaju samo radi zarade – ustvrdio je.
Posljednjih godina pojavio se trend “hostel nautike”, odnosno web-platformi preko kojih različiti pojedinci koji se međusobno ne poznaju unajmljuju ležajeve u kabinama na istom brodu. O tome hoće li taj trend “srozati” vrijednost nautičkoga turizma, naša dva sugovornika imaju poprilično oprečna mišljenja.
– Neupitno je da je to već srozalo kvalitetu naše usluge, te da smo se samom inercijom razvoja tržišta i nekontrole pretvorili u masovno tržište umjesto u tržište koje gradi kvalitetu. Sama činjenica da smo država s najvećim brojem plovila za najam bez posade, a s najmanjim brojem plovila za najam s posadom, a to su veća i skuplja plovila, govori, nažalost, o masovnosti i nekvaliteti koju smo dopustili – mišljenje je potpredsjednika Strukovne podgrupe charter djelatnosti.
Predsjednica Strukovne grupe nautičkog turizma ovaj trend, pak, drži itekako pozitivnim.
– Smatram da nema ništa loše u cabin charteru, i nikako to ne bih stavila u kategoriju “hostel nautike”. Gosti koji dolaze u cabin charter uglavnom plaćaju i višu cijenu po osobi od gostiju koji unajmljuju plovila bez posade jer im je u cijenu već uračunat trošak profesionalne posade (skiper i hostesa), trošak pića, goriva i priveza u marinama.
Riječ je o gostima koji rezerviraju takav vid godišnjeg odmora jer uglavnom nikada nisu unajmljivali plovilo samostalno, nemaju kvalifikacije da bi vozili brodove samostalno, niti imaju znanja o samoj destinaciji. Ponekad nemaju dovoljno prijatelja koji su zainteresirani za jedrenje u Hrvatskoj. Velika je šansa da će nakon tog iskustva samostalno rezervirati plovilo za sljedeći najam i vratiti se s prijateljima ili obitelji. Smatram da je to pozitivan trend – zaključila je Douzzan Županović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....