Evo me doma, bolje volje san odma…
Nema boljeg stiha od legendarnog versa "Leuta Magnetik" kojim bismo opisali dug put kući starog našeg "Splita", "Jadroplovova" broda za prijevoz sipkih tereta.
Proteklih dana, prvi put u matičnoj luci, još od izgradnje. Napravljen je u splitskom brodogradilištu, za splitskog brodara i ponio ime rodnoga grada.
Ako se smije dodati, potpisani reporter tada ga je - davne 1998. - ispratio iz Gradske luke velikom reportažom u Slobodnoj Dalmaciji. Evo smo ga dočekali 24 godine poslije. Na vezu u Sjevernoj luci. Nije se žalio ni skrivao bore. Vrijeme mu je zarumenilo i prošaralo plavo lice, al' se uspravne još koče dizalice.
Za ručak je špikovana govedina. U 11.30. Mornarski! Dan prije juha i lešo. Kogo sad može lako u spizu. Dvaput meso u danu, hvali se barba. To je kap. Željko Sušić (68), zapovjednik "Splita".
Simpatični Rabljanin, iz mjesta Banjol. To da mu posebno istaknemo. Za Banjol! Od kraja prošle godine u mirovini. Slušajte ovo: 45 godina, devet mjeseci i sedam dana radnog staža. Uglavnom na nekadašnjoj čuvenoj riječkoj "Jugoliniji" i splitskom "Jadroplovu".
Posada se smije. Modri trliši, bili zubi. Sve skupa: 21 na broju. Domaći pomorci, odmah se vidi.
Sad samo do Turske i natrag
- Ovo je odmor za nas. Ljudi su oduševljeni, niko nema volje iskrcat se, svi bi ostali šta duže. A primanja su nan ista ko da smo na Dalekom istoku, usrid oceana. Onda, u Mediteranu ste, u Jadranu, doma. Sve van je dostupno, pomorci mogu skočit kući ako nisu u smjeni. Krcate frišku domaću verduru, ali sve ostalo je preskupo. Ubija nas. Pa uzimamo u Turskoj. I lako gorivo krcamo ovde. Cijena mu je vrlo konkurentna. Za razliku od teškoga - niže kap. Sušić.
Montura na njemu, činovi na ramenima. Ispod - bermude. Vrućina je.
Isplativo je i kompaniji kad su u Jadranu: manji troškovi održavanja, serviseri u Hrvatskoj i slično.
Pojavio se unosan posao, kao pogođen za vremešnog "Splita", kaže barba. Idućih pet godina, s mogućnošću produženja, prevozit će staro željezo iz domaćih luka - splitske, pločanske i riječke - u tursku željezaru u gradu Iskenderunu. Na granici sa Sirijom.
Unajmitelj broda je zagrebačka tvrtka "Cios" koja sekundarne sirovine skuplja po Hrvatskoj, regiji i Europi, dovlači ih u spomenute luke i odvozi na pretapanje. Radi se o poslu prijevoza 500.000 tona godišnje, što je upravo po mjeri našeg broda.
- Posal je pogođen, ko stvoren za "Split"! Nedavno smo bili misec dana na sidru u Pločama, ali ne zbog manjka posla. Scrapa je bilo, nego je "Cezar" čeka kako će se kretat cijene otpadnoga željeza. U travnju i svibnju tona je bila 680 dolara, da bi sad pala na 380. Doduše, očekiva se bija rast, ali su trendovi pokazali suprotno, pa su zagrebački unajmitelji prodali 70.000 tona. Koje ćemo mi sada privozit.
Manji dio ukrcan je u Pločama, veliki u splitskoj Sjevernoj luci. Sve skupa, 24.500 tona. Budući da je trenutačno u pitanju scrap koji je lakši, ali obimniji. Inače u "Splitova" grotla može stati 42.500 tona. Na povratku iz Turske, bulk carrier će po novi scrap u Rijeku.
Mjesečno bi se mogla obaviti dva putovanja u Tursku i natrag, ovisno o čekanjima veza ili sidrišta. Navigacije u jednom smjeru ima za četiri i pol (Split) do pet dana (Rijeka).
Korona nije ušla na brod
- Prije povratka doma radili smo najviše na Dalekom istoku, uglavnom krcali ugljen iz Indoneziju za Kinu. Ne možete zamislit koliko Kinezi uvoze te rude. Neizmjerne količine! Znali smo privozit i autolimove u balama iz Koreje u slovenski Kopar. Za tvornice auta u Slovačkoj (KIA) i Češkoj ("Volkswagen", odnosno "Škoda"). Čak i za talijanski "Fiat" povremeno.
Ovdje ne možemo preskočiti koronu čim se govori o Dalekom istoku i Kini. Bilo je muke samo sa smjenama posade, zbog restrikcija putovanja. Ali na brodu nije zabilježen nijedan slučaj oboljenja tijekom čitave pandemije.
- Evo, ja još ne znan šta je COVID! Cijepljen san, ali nikad se ne zna...
Govori kap. Sušić da nisu imali problema ni sa čekanjem tereta. Naime, zastoja u kineskim lukama bilo je kod općih tereta i spremnika, ali sipki tereti su išli:
- U Indoneziji se teret krca brodskin dizalicama na sidrištu. Oni su među vama, vi ste s njima. Mi maske nosimo i ne nosimo, ovisi o prilici, a oni ih ne nose nikako. I nikad ništa nije bilo. Onda dođete u Kinu. Ko u zatvor: na kopno ne smite ni nogon stupit, niti iko s kopna može k vama na brod. Jedino agent koji sređuje sve formalnosti i ekipa sanitaraca. Obučeni ko astronauti! Kad sve obave, izmire temperatu i ostalo, sanitarci u skafanderima odu, a agent ostane sam s nama. Kinez. Mi spustimo maske pod nos i on vidi da uživamo u friškoj arji. Nije ni on blesav, kad se uvjeri da ga niko njegov ne gleda - skine sa sebe sve šta mu smeta!
Barba se bio zatekao u Kini u studenom 2019. godine, tek 120 kilometara od Wuhana, iz kojeg je pandemija nešto kasnije krenula harati svijetom. Već te kasne jeseni bilo je oboljelih i virus se počeo širiti tom kineskom regijom, ali Europa će tek s proljećem doživjeti užas koronavirusa, talijanski Bergamo i tako dalje. Naši pomorci nisu bili ni svjesni gdje su bili. Skužili tek kasnije!
Na koncu, ali nikako najmanje važno, na red je došlo i spašavanje pomoraca s potopljenog talijanskog tegljača usred Jadrana, 18. svibnja, proljetos.
Pisali smo tada detaljno i s kapetanom iz Banjola razgovarali satelitskim telefonom o drami na moru. Mirita Plavu vrpcu! Sad se ukazala prilika da hrabru posadu i barbu vidimo u Splitu:
- Pohvala je bilo sa svih strana. Obavljen je i razgovor s tajnikon povjerenstva za dodjelu Plave vrpce, priznanja za izvanredne pothvate u spašavanju na moru, a čeka nas još jedan razgovor u Rijeci. Vidit ćemo jesmo li je zaslužili! A Giuseppe nan se još nije javija, to nan je žaj i nadamo se da oće, prošla su dva i po miseca. Čekamo ga. On se te noći ponovo rodija!
Jedini je to preživjeli pomorac s tegljača "Franco P". Petralia. Zapovjednik broda. Nejasno je što se dogodilo: tek se zna da je remorker potonuo vrlo brzo, za 15 minuta. Na 800 metara dubine u južnom Jadranu. U međunarodnim vodama, 40 ili 45 milja od Dubrovnika i Barija. Na tegljaču starom gotovo pola stoljeća bilo je ukupno šest članova posade. Tri tijela su kasnije pronađena, a dva su strojara nestala.
Spašavanje usred Jadrana
- Kapetan nan je bija reka da ne zna je li taj dvojac uopće uspija iskočit ili su ostali u strojarnici. Posada nije ni bila svjesna šta se događa i da tonu krmon. Vidili su to ljudi s maone koju je "Franco P" teglija u Albaniju. Bilo ih je 13 na teglenici, u zadnji čas su prisikli tegalj, inače bi se i sami bili potopili. Oni su alarmirali posadu tegljača, koja nije stigla ni uputit poziv za pomoć, navuć prsluke ili lansirat splav za spašavanje. Ništa! Ukratko: grozno...
"Split" je bio prvi na poziciji te večeri: predvodio je veliku akciju spašavanja kojoj su se priključili brojni drugi brodovi i zrakoplovi, uključujući i hrvatske, spasio je talijanskog zapovjednika i zaslužio pohvale talijanske i hrvatske službe za spašavanje.
- Naši su odradili odličan posal: brod "Danče", dubrovačke Lučke kapetanije, pronaša je i ukrca utopljenike, sudjelovala je i naša Obalna straža, letija naš pilatus. Kod Talijana nisan baš vidija tako zdušan angažman. A mi smo dobili i nagradu naše kompanije. Novčanu! To mi je bilo prvo spašavanje u 45 godina navigacije - govori barba.
Eno su se grotla zasitila. Nema više brokva gdje stati u štive. Suha im je spiza, ruzinava, sve staro željezo. Scrap. Ali se ne žale. Iskustvo... Fali jedino tvrdi kolač. Onaj okrugli, na špag nanizan. Močio bi se u mlijeko. Može i u vino!
Bit će ipak bolja ona špikovana govedina s pomorcima. U slast posadi broda!
