Jedna divna otočna priča dolazi nam iz Lumbarde, romantičnog ribarskog naselja na istoku otoka Korčule, gdje je 15-godišnji mladić slavnog imena, Ivan Perišić, porinuo i krstio drvenu gajetu koju je sam renovirao.
Veselo je bilo na Tatinji, na lumbarajskom lukobranu gdje je jučer porinuta drvena gajeta ‘pjateška‘ stara, ni manje, ni više, nego 74 godine te duga nešto više od šest metara. Dugo nismo čuli da je na otoku krštena neka drvena barka, a priča je još zanimljivija kad dodamo da je za to zaslužan 15-godišnji mladić, zaljubljenik u more i brodove.
Ivan Perišić je rođeni Lumbarjanin, ide u drugi razred Srednje škole Petar Šegedin iz Korčule, smjer elektromehanika, a barku je spasio prije desetak mjeseci od Kokojevice, poznatog otočnog odlagališta otpada.
- Barka je izgrađena 1949. godine, dugo stoji u dvoru partnera moje sestre, prijašnji vlasnici htjeli su je bacit na Kokojevicu. Ante je već prije plastificirao gajetu, ali nikako nije mogao naći jidro i lantinu, stala je više od desetak godina ispred kuće. Meni se je svidjela, rekao sam da ću je sredit, a on mi je rekao da neka je uzmem, priča nam sramežljivo Ivan.
Mladi Lumbarjanin nije gubio vrijeme, od siječnja je slobodno vrijeme provodio sređujući svoju ‘pjatešku‘, kako su ovaj tip gajete nazivali naši stari, vjerojatno zbog kosine dna. Bilo je tu posla i posla, trebalo je nabaviti i motor i nove pajole, kućicu... Pitali smo ga kakva će joj biti daljnja sudbina.
- Ovakve su barke građene za ribolov tako da joj je sudbina da ću ja na njoj još dugo ribarit, ako Bog da, a našli smo i jarbol i jidra tako da će uskoro i zajidrit, najavio je ponosno Ivan.
Ivan nam ozbiljno napominje kako je cijeli život po moru, malo s pokojnim didom, malo s društvom, to je ljubav koja se teško zaboravlja. Ima još jednu manju, plastičnu barku, a bavi se i ribolovom, ronjenjem te voli loviti s kraja na udicu. Za svoju je ‘pjatešku‘ pripremio pravo morsko krštenje, trebala je doći i kuma, kćer prijašnjih vlasnika barke, no imala je neodgodivih obaveza, morala je na Badiju, otkriva nam Ivan smijući se.
- Bilo je baš lipo, imali smo šampanjac i vijenac, okupilo se dosta ljudi. Porinuća ne bi bilo da mi nisu pomogli Ante i Ive Rokoša. Barka se trenutno zove Mirjana, to je ime koje su joj dali prijašnji vlasnici, no preimenovat ću je u Anđela. Naša mala Anđela je na putu, sestra mi je trudna, otkriva nam Ivan.
Prilikom porinuća za Ivanovu gajetu pripremili su i prigodni tekst kojeg su svečano recitirali:
Mirjana naša draga, bila si jako stara
Digli smo ruke od tebe, ali naš mladi Ivan te uzeo za sebe
I učinio ovu ljepoticu od tebe
Sretno i dugo ponosno plovi
Nek‘ se naš Ivan s tobom ponosi.
Ivan se s ‘pjateškom‘ već ponosi, a vjerujemo da će uskoro i zaploviti na jedra onako kako su to najbolje znali naši stari. Nemamo što drugo reći osim - Ivane, vrime je!