U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia
Neponovljivi su stihovi Ivana Slamniga, neponovljiva je Barbara, lađa što rijetko se rađa, vječni su zazivi svetome Nikoli da pomogne brodovima i pomorcima na njima...
No, svi zazivi i sve sviće nisu pomogli u ljetu Gospodnjem 2020.! Za nama je najgora godina u suvremenoj povijesti jadranskoga pomorstva! U samo dvije riječi, u našemu starome izrazu ingropane cime, sažeto je sve što treba reći o godini na čijemu smo samome izmaku.
Dakako, nećemo tu odmah staviti točku. Upravo zbog svih događanja koja su obilježila i pomorsku 2020., a ostala su izgubljeni u gustoj magli pandemije koja se spustila na plave putove. U godini u koju smo ušli s puno optimizma, na valu izvrsnih ostvarenja iz 2019., rekorda svih vrsta, u samo nekoliko dana Jadran je postao mrtvo more. More mrtvih vezova za golemu flotu brodova koji su postali nepotrebni.
Kriljanima slomljena krila
Razmjeri nastale štete teško da će se ikada izračunati, a što je najgore nitko od mudrih glava u cijelome svijetu ne usuđuje se kazati što nam donosi 2021. godina. Pomorski znalci na Jadranu strahuju da će mrtvi vezovi biti puni i iduće godine.
No, kad bi kakvim čudom korone sutra nestalo, trebat će vremena da se brodari oporave. To ponajviše vrijedi za Kriljane, na kojima se najvećim dijelom temelje krstarenja na Jadranu.
Taj daleko najživlji dio hrvatskoga brodarstva najteže je i stradao u srazu s pandemijom. Slike Krila Jesenica, prepunog brodova usred ljeta, postale su simbolom zbivanja na Jadranu. Bilo je nekoliko brodara koji su okušali sreću, no i njihov je pokušaj ostao izgubljen u gustoj magli. Upravo smo prije godinu dana pisali o uzletu mini-krstaša, o činjenica da su svake godine oni sve prestižniji, sve luksuzniji, namijenjeni sve bogatijoj klijenteli.
A ta je klijentela stizala na Jadranu s drugoga kraja svijeta, iz Australije, SAD-a, Kanade, azijskih zemalja... U samo nekoliko dana ta su tržišta nestala s globalne turističke karte, poslavši sve te sjajne brodove, dobrim dijelom već rezervirane za ljeto 2020., na mrtve vezove. Krstaši, čija se vrijednost mjeri milijunima eura, ostali su pusti, a njihovim su gospodarima ostali krediti koje se mora vraćati.
Dva ljepotana
Krediti se moraju vraćati i za nove brodove koje su, na valu niza uspješnih godina, Kriljani naručili za sezonu 2020. Na internetskim stranicama mnogi su od njih već i zaplovili, no u zbilji ih je tek nekoliko uistinu i diglo sidro. Do rujna je dovršeno devet krstaša, a gotovo još toliko ih je nedovršeno ostavljeno da čekaju 2021. godinu. Vlasnici su prosudili da nema smisla požurivati s njihovim dovršenjem u doba tolike neizvjesnosti.
Najveći broj novogradnji ugovoren je u blatskome brodogradilištu Radež, koje je neosporni vladar u svijetu jadranskih mini-krstaša. Iz Radeža je stigao i brod Exellence Adria, izgrađen za Kriljanina Juricu Rakuljića. Dug 53,2 i širok 8,6 metara taj je krstaš najbolji primjer nove generacije kriljanskih brodova. Plovio je nekoliko mjeseci u sumornome ljetu 2020., a objavljujemo njegovu dojmljivu sliku pred Rovinjem.
Jednako je dojmljiva fotografija jedrenjaka Astral iz ptičje perspektive. No, u njezinoj je ljepoti toliko tuge...Jer Astral je bio jedini preostali brod nekoć slavnoga dubrovačkog Atlasa. Njegovom prodajom, a gdje drugo nego u Krilo Jesenice, s Jadrana je nestao brodar koji je desetljećima bio simbol naše turističke flote. U rujanskome broju Otvorenog mora pisali smo o Atlasovome brzome dvotrupcu Adriatic Jetu koji je prodan u Grčku.
Astral je tada već bio ponuđen na prodaju i samo je bilo pitanje dana kad će napustiti mrtvi vez u Puli. Mnogima će sigurno biti drago što taj skladni jedrenjak, kao Neum izgrađen 1955. godine u Trogiru, ostaje na Jadranu. Ako je već morao nestati slavni Atlas. Ta je dubrovačka tvrtka ostavila tako duboki trag u povijesti hrvatskoga brodarstva da ćemo se od nje i njezine nadasve živopisne flote oprostiti u jednom od idućih brojeva Otvorenog mora.
Reducirani trajekti
Za razliku od turističke flote, pandemija nije na mrtve vezove poslala brodove na redovitim linijama za otoke, ali je drastično smanjila broj putovanja. Dugi niz godina u kojemu je svaka nova nosila i novi rekord u prometu i putnika i vozila tako je naprasno prekinut.
Prema podatcima Agencije za obalni linijski pomorski promet u 2019. godini na državnim je linijama bilo prevezeno rekordnih 11.220.598 putnika i 3.539.942 vozila. Koliko su te brojke ostale sanak pusti u 2020. može se samo nagađati, jer će službene statistike biti obznanjene početkom 2021. godine. Znalci se slažu da će pad prometa biti najmanje 50 posto. Da nije bilo velikoga popuštanja mjera u srpnju i kolovozu svakako bi bio i veći.
No, znalci upozoravaju na drastični pad promet na sezonskim brzobrodskim linijama. Javnosti je malo poznato da su upravo sezonske linije postale bitan dio jadranske turističke ponude, s rastom prometa koji je brodare potaknuo na kupnju novih brodova. Na tim linijama, koje se održavaju bez državne potpore, u 2018. je ostvaren promet od gotovo 750 tisuća putnika, da bi već u 2019. putnika bilo umalo milijun! Točnije neslućenih 952.985. U godini na čijem smo izmaku uslijedio je potpuni krah.
U sjeni smanjenja prometa i reduciranja polazaka na trajektnim linijama na cijelome Jadranu ostala je vijest da je Jadrolinija za sezonu 2020. načinila dosad najveći iskorak: kupila je tri trajekta za lokalne pruge! No, i oni postojeći bili su dostatni za bitno smanjene potrebe otoka, pa prinove nisu ni imale prigodu da se iskažu. S druge strane, spoznaja da su sva tri trajekta grčke gradnje odmah je raspršila velika očekivanja.
Darovani motor
Valja znati da je i među otočanima i među pomorskim stručnjacima izrazito naglašeno nepovjerenje prema brodovima koje Jadrolinija već više od 50 godina kupuje u Grčkoj. I ono je u velikoj mjeri utemeljeno. Na samom početku 2020. preuzet je trajekt Stelios Filiagkos, kojemu je odabrano ime Faros, s obzirom da će ploviti iz Splita za Stari Grad. Brod je građen 2010. u gradiću Ambelakia na otoku Salamini, može ukrcati 160 vozila i 600 putnika, ima snažan pogon od 2668 kilovata i brzinu od 14 čvorova. Ništa od toga nije utišalo nezadovoljstvo Hvarana...
Na otoku Ugljanu posve druga priča. Razveselio ih je dolazak na liniju Zadar-Preko trajekta Ugljan, nekadašnjega grčkoga imena Glykofilousa III. I on je građen u Ambelakiji, 2009. godine, krca 110 vozila i 650 putnika i nešto je sporiji od Farosa. Kupljen je zajedno s trajektom Protoporos IV koji je građen 2010. u Perami kod Pireja, kapaciteta 140 vozila i 650 putnika, te brzine 14 čvorova. No, Lošinj, kako se sada zove, još nigdje nije zaplovio, jer za njim u sumornom ljetu nije ni bilo potrebe.
Potrebe više nije bilo ni za Plutonom, najstarijim hrvatskim tegljačem, pa je u listopadu 2020. otegljen u Kraljevicu i izrezan. Jest da to nije bio događaj koji je obilježilo godinu, ali je Pluton zaslužio nekoliko redaka za oproštaj. Plovio je 52 godine i nakon svega je njegov glavni stroj Deutz darovan Pomorskome fakultetu u Rijeci. U tako je dobrome stanju da će dobiti posebni prostor gdje će nastaviti raditi kao da je i dalje na moru.
Snaga za novo doba
Pluton je mnogima na Jadranu nepoznat, jer je pola stoljeća radio samo u Rijeci. Zajedno s blizancem Titanom izgrađen je 1968. u brodogradilištu Papette u Veneciji za poduzeće Luka Rijeka. Izrazito skladnih linija, čvrst i pouzdan, pojavio se va Rike, gdje su carevali stari parni tegljači, kao kakav brod iz daleke budućnosti. Titan je još prije 15 godina izrezan u Martinšćici, no Pluton se nije dao. U punoj snazi snimio ga je Marinko Radulić s Rivnja, veliki zaljubljenik u brodove i fotografiju.
Ipak, za potrebe riječke luke Plutonovih 1030 kilovata bilo je premalo snage. Jadranski pomorski servis ga je zamijenio modernim tegljačem Liburnia, jednako velikim, ali s pogonom od 3660 kilovata...
