Iako ima tek 22 godine, Vedrana Vesanović itekako zna i može. Mislimo tu na more, brodove, motore, vjetar i valove, kao i turiste. Ona je naime, prva skiperica u Splitu na jednodnevnim turama brzim brodom. Radi za agenciju Toto Travel vlasnika Marija Hrvoja, poznatog jedriličara.
Kada smo predvečer stigli na razgovor s ovom curom, ona je nas već čekala kao da iza nje nisu prohujali sati, jedno sto milja i nebrojeni kadrovi mora, otoka i neznanih lica!
Zgusnuta tura
- Nema problema, meni je sezona počela 20. ožujka, pa mi se čini kao da je već deveti mjesec. Svaki radni dan počinje mi u 6 ujutro. Na Matejušci sam u 7.30 kako bi pripremila brod, a u 8 mornar i ja s gostima polazimo na turu. Vozim prema Biševu i Modroj špilji, gdje stignemo za sat i po. Ipak vozim gumenjak Lolivul od 9 metara s Hondom od 250 konja.
Poslije je marenda u Komiži, pa Stiniva, Zelena špilja na Ravniku, Budikovac i ručak u Hvaru u restoranu Mizarola. Na kraju, vraćamo se u Split oko 18.30, punimo gorivo u brodove, raspremamo ih i čistimo i tek onda možemo stati - kroz smijeh nam priča Vedrana koju prijatelji zovu Veve. Slušajući je, čini se sve tako jednostavno.
Ovo joj je prva sezona kao skiperici, a prije je radila kao mornarica. Studentica je Pomorskog fakulteta, smjer jahte i marine, strastvena plesačica suvremenog plesa i youtuberica. Posao koji radi nije došao preko noći. Nju uz more veže čitav način života obitelji Vesanović.
Tata Vedran je vrhunski jedriličar i član hrvatske reprezentacije u klasi IOM (One Metre), mama je surfala, a obitelj je svoje tri kćerke odmalena vodila na đite jedrilicom. Vedrana je kao dijete jedrila u optimistima u JK Trogir, kasnije u laseru, a sada vozi gliser od 250 konja.
Mornarske vještine
- Ni meni meni nije bilo baš svejedno u početku, jer učila sam kako slušati vjetar, a ovdje treba paziti na valove, kako ih preskakati, kako smiriti goste ako ih uhvati panika. No, sve je to bio veliki izazov. Prepustiš se njemu uz dozu adrenalina i shvatiš da uživaš. Moj posao je brinuti se o brodu, gostima i vremenskim uvjetima na moru.
Kada me vide, neki se prilično čude ne vjerujući da ću ih ja voditi na turu. I to još plavuša! Razoružam ih pjesmom i osmijehom. Volim se smijati i zezati, pa se i oni opuste. Najsmišnije mi je kada počnu vrištati na valovima, a ja im onda raspalim glazbu i svi zajedno zapjevamo. Ne znaju oni da sam i ja imala malu tremu u početku - govori nam Vedrana koju kolege prihvaćaju ravnopravno, iako je i tu imala početničke barijere za ulazak u krug.
Na naše pitanje o onih tehničkim stranama posla skiperice, Vedrana je prilično ozbiljna. Priča nam kako treba znati mornarske vještine, čvorologiju, pratiti prognozu, poznavati sve signale na moru, pomorska pravila. Priznaje kako voli poslušati savjete iskusnijih kolega skipera i uvijek joj je na pameti da more treba poštovati.
Zavezani gost
- Sve je dobro kada je vrijeme idealno, ali zna biti škakljivih situacija. Nisam neki mehaničar, ali snašla sam se par puta oko motora. Najviše me smeta ako me netko gnjavi kako da vozim. Gosti znaju bit svakakvi. Jednog sam spašavala u Stinivi, jer je skočio, a nije znao plivati. Bio je jedan koji je svako malo zakunjao na turi, pa sam se bojala da ne padne u more i vezala ga za stolicu. Ipak, svi na brodu trebaju nositi prsluk za spašavanje. To je pravilo - priča nam skiperica.
Gledamo je onako mladu, veselu, ali i odlučnu. Svjesna je da žrtvuje svoje vrijeme, cijelo ljeto i više od njega radi ovog posla. Sezona joj završava tek u studenom. No, njoj to teško ne pada. Čak joj je privlačna ideja da pokuša ići na dugu plovidbu nakon fakulteta, iako se mama nikako ne slaže s tim.
- U poslu skiperice najteže je glumit da si dobre volje, a imaš zapravo jako loš dan. Čak mi je lakše podnijeti i sunce i vjetar cijeli dan. Ipak, u tim momentima čovjek treba izvući iz sebe ono najvedrije i okrenuti sve na zafrkanciju. Ne možeš bit loše volje s gostima. Zato samu sebe uvijek razveselim, a gosti se redovito sa mnom opraštaju kao prijatelji. To je ono najljepše na kraju dana, kao i piće s kolegama kada se svi opustimo i zezamo.
Gužva na moru
Vedrani, kao i svim njenim kolegama skiperima, dodatnu težinu posla daje i sve gušći pomorski promet u našem moru. Modra špilja postala je toliko zakrčena da ako ne stignete pred nju rano ujutro, trebate čekati i više od dva sata na ulaz. Rekorde ruši i Stiniva kroz koju ne možete ni plivati od silnih brodova, a nered vlada na Ravniku i Zelenoj špilji.
Kada dođete u Hvar, trebate imati vezu za naći bovu, a najveća opasnost na moru su raskalašeni sudionici The Yacht Weeka s mladim i neiskusnim skiperima.
- Oni su mi najgori. Iskorištavaju naše more, a mi od toga nemamo ništa. Da ih samo vidite kako se ponašaju! Brodovi su im kao skladište alkohola. Zato je meni najdraži dio dana kada stignemo u Komižu na kavu. Gosti se razbježe, a ja u miru uživam u tišini i sporom tempu toga mjesta koje stvarno ima dušu.
Ljudi su tamo posebni, nikog ne osuđuju, a svatko je u svom điru. Kada odem u penziju voljela bih tu kupiti kuću i uživati svaki dan - otkriva nam svoje snove Vedrana. Pitamo je lovi li ribu, a ona spremno iz ruksaka vadi malu udicu.
- Ulovim na nju i hobotnicu, ali je pustim.