Vi pitate, mi odgovaramoBiseri ribarske administracije: ‘Svi vi koji imate peškafonde koji nisu u obliku ribe ili nekog organizma od danas ih možete baciti u smeće‘

PITANJE
Izišli su novi propisi o mali ribolovnim alatima pa bih vas molio za komentar.
Ante P., Zadar

ODGOVOR
Dugo se već bavim ribarskim propisima i mogu reći da je novi Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru mrežama stajaćicama, klopkastim, udičarskim i probodnim ribolovnim alatima te posebnim načinima ribolova bez sumnje najhumorističnije djelo ikad proizašlo iz radionice ribarske administracije i jedinstveni dokaz njihove potpune nekompetencije. Da ne trošimo ograničeni prostor krenimo u samu bit gdje bismo izdvojili najzanimljivije besmislice ovog remek-djela.

Stajaćice kao plivarice

Primjerice, Pravilnik pod ribolovom mrežama stajaćicama podrazumijeva ribolov topljenjem mreža na doček i topljenjem mreža na zapas koji opisuje kao način ribolova mrežama stajaćicama gdje se mrežom zaokruži plova ribe, a zatim se uz pomoć svjetla i pobuka riba plašenjem tjera u mrežu ili se izlovljava ostima.

S obzirom na to da smo dio EU-a, zanimljivo je kako je ovaj način ribolova suprotan propisima EU-a, jer svojom definicijom u potpunosti odgovara definiciji okružujućih mreža plivarica. Samim time prestaje i zabrinutost plivaričara da se radi neizrade planova upravljanja neće moći baviti plivaričarenjem jer se uvijek mogu prebaciti na ovaj način ribolova, posebice što prilikom zapasa mogu koristiti i do 500 m mreže, što je duže od mnogih postojećih plivarica.

Konstrukcijsko-tehničke osobine mreža stajaćica su posebice zanimljive pa izdvajam propis kojim se definira da su trostruke dvopodne mreže izrađene od jednostrukog mrežnog tega na čijem se donjem dijelu nalazi trostruki mrežni teg!?

Vrše iz 19. stoljeća

Konstrukcijsko-tehničke osobine vrša su još smješnije pa se tako definira da se vrše sastoje od mrežnog tega koji je razapet na okvir, a mrežni teg može biti od prirodnih materijala (šiba, konac) ili umjetnih materijala (žica, plastika). Kao prvo, šiba nije materijal već oblik, a može biti izrađena od prirodnih ili umjetnih materijala.

Svrstavanje konca u prirodni materijal je dokaz da naša ribarska administracija još živi u 19. stoljeću jer im očito nitko nije objasnio da je ribarski materijal korišten u RH gotovo isključivo napravljen od poliamida ili polietilena, tj. plastike, općeg naziva za različite polimerne umjetne materijale.

Posebno je besmislen dio članka 12. koji navodi da četverostrani mrežni teg na vršama za ribe i rakove mora biti tako postavljen da svatko oko mrežnog tega ima oblik kvadrata ili romba uz dozvoljeno odstupanje do 10%. S obzirom na to da kvadrat mjenjanjem kuta poprima oblik romba nejasno je od kojeg četverostranog oblika mogu odstupati kvadrat i romb?

Posvemašnja komedija administracije se nastavlja u članku 46. koji je suprotan prethodnom i navodi (ispravno) da mrežni teg na vršama mora biti tako postavljen da svako oko mrežnog tega ima oblik kvadrata uz dozvoljeno odstupanje do 10%. I sad pitanje za milijun kuna: kojeg se članka pridržavati - 12. ili 46.?

Zabranjeni peškafondo

Da negiranje propisa EU-a nije iznimka dokazuje i članak 14. u kojem se veličina oka mrežnog tega kogola mjeri na stari neispravan način, tj. od sredine jednog čvora do sredine drugog čvora duljinom ispružene stranice oka. Halo administracijo... ovo je zabranjeno EU propisima!

Kako kod svih alata ima bisera spomenimo i povraze s kukom za lov glavonožaca gdje se propisuje da se preko predveza pričvršćuje jedna ili više umjetnih ili prirodnih varalica u obliku ribe ili nekog drugog morskog organizma, a na koju je postavljen jedan ili više vijenaca iglica kojima se ostvaruje ulov. Dakle, ukratko: svi vi koji imate peškafonde koji nisu u obliku ribe ili nekog organizma od danas ih možete baciti u smeće, jer ih je administracija zabranila!

Puno je još besmislica u ovom Pravilniku, ali pretpostavljam da ćemo o drugima imati još prigode za raspravu. Pitanje koje se vjerojatno javlja mnogima kad čitaju ovakve propise je kako je moguće da ovako nešto uopće ugleda svjetlo dana? Iz Pravilnika je poznavateljima jasno vidljivo da su u izradi sudjelovali neki ribari koji su uglavnom gurali svoje osobne želje.

Kada to uparite s administracijom koja o ribarskoj praksi nema pojma plus vjerojatno neki kvazi stručnjak koji administraciji služi za pokriće, rezultat je posve očekivan. I što sad? Ja predlažem da se odgovornima koji su ovako potrošili novce poreznih obveznika uruči nagrada u vidu: otkaza. To bi, nakon ovakvog Pravilnika, poreznim obveznicima bila barem nekakva satisfakcija.

dr. sc. Alen Soldo, Centar za studije mora Sveučilišta u Splitu

Božidar Vukičević/Cropix

Svoja pitanja vezana uz morsku tematiku pošaljite na adresu: Otvoreno more, Slobodna Dalmacija, Hrvatske mornarice 4, 21000 Split ili na e-mail adresu: otvoreno-more@slobodnadalmacija.hr