Poštovana redakcijo,
na laganu panulu sam južno od Koločepa na dubini od desetak metara ulovio šaruna koji ima žutu prugu. Jedan prijatelj mi je rekao da je to sigurno bastard između šaruna i gofa, po njegovu mišljenju povremeno dolazi do križanja među vrstama pa misli da je i ovdje upravo o tome riječ. Ja ne znam je li u pitanju križanje, nekakva mutacija ili možda nova vrsta ribe, ali možda vi znate. Unaprijed hvala na odgovoru.
Zoran K.
U redakciju je osim ovoga stiglo više upita vezanih za ulove iste ribe koja nalikuje na šaruna, ali za koju se čini da ipak nije šarun. Svi upiti dolaze nam s južnog Jadrana, pri čemu je tek nekoliko ribara tu ribu ulovilo više puta, dok je ostalima to bio prvi ulov.
Riba koja zbunjuje ribare je falšun (Caranx rhonchus, Étienne Geoffroy Saint-Hilaire, 1817.), novija vrsta koja se u Jadranu pojavila prije nekih desetak godina, a ime je dobila prekrajanjem engleskog naziva false scad, što zapravo znači lažni šarun.
Do nas je ova vrsta došla iz tropskih i umjerenih voda istočnog Atlantskog oceana. Njezino pravo stanište se u Atlantiku pruža od Namibije do južne Španjolske, dok je u Mediteranu prisutna na sjeveru Italije, Grčke i Albanije, a prema istoku do Turske, Egipta i Izraela.
Falšuna je prvi znanstveno opisao francuski prirodoslovac Étienne Geoffroy Saint-Hilaire 1817. godine, i to na temelju uzorka iz Aleksandrije u Egiptu. Ribi je dao ime Caranx rhonchus, s tim da prvi dio naziva, caranx, označava pripadnost rodu, dok je drugi dio imena, rhonchus, epitet uzet iz latinskog jezika koji znači hrkanje ili krkljanje, što je inspirirano specifičnim zvukovima koje ova riba proizvodi kad se izvuče iz mora.
Novi rod
Od ostalih vrsta iz roda Caranx, čiji je zapravo tipični predstavnik ribolovcima jako dobro poznati legendarni Giant trevally (Caranx ignobilis), falšun se razlikuje ponajprije po svom izduženom obliku tijela, dok je razlikovanje od rodova Decapterus i Trachurus kojem pripadaju naši šaruni bitno teže, pogotovo u juvenilnom stadiju.
Sve je ovo posebno zanimljivo zbog toga što su znanstvenici analizom molekularne filogenije utvrdili da falšun s rodom Caranx zapravo i nema značajnije povezanosti, dok je jako blizu rodovima Decapterus i Trachurus. Zato je i predloženo da se falšun izvrsti iz obitelji Caranx, te svrsta u potpuno novi rod čiji bi predstavnik bio upravo on.
Inače, službeno falšun može narasti do 60 centimetra u dužinu i pritom težiti oko jednog kilograma, dok neslužbeno postoje podaci o primjercima težim od dva kilograma. Prosječna dužina lovljenih primjeraka je ipak znatno manja i kreće se oko 35 centimetara.
Boja vretenastoga tijela varira od plavkasto-zelene do maslinasto-zlatno-smeđe, prema trbušnoj strani uvijek srebrnkasto-bijele boje. Na rubu škržnog zaklopca se nalazi jasno vidljiva tamna mrlja od koje se prema repu u gotovo ravnoj liniji pruža karakteristična zlatno-žuta traka.
Peraje su prozirne do vrlo tamne boje, s tim da je repna peraja uvijek žuta, s bjeličastim završetkom donjega kraka. Korijen grudne peraje ima crni obrub iznad kojeg se nalazi uski bjelkasti obrub. Leđna peraja je razdvojena. Prednji se dio sastoji od 8 šipčica, dok drugi ima jednu čvrstu i 28 do 32 membranom povezanih mekih šipčica.
Analna peraja je također razdijeljena s tim da u prednjem dijelu ima dvije odvojene bodlje povezane membranom, dok na početku drugog dijela peraje ima jednu čvrstu šipčicu opnom povezanu s preostalih 25 do 28 mekanih šipčica. Grudne i trbušne peraje su kratke.
Masni kapak
Bočna je linija izražena i vidljiva cijelom dužinom, s tim da je u prednjem dijelu podignuta iznad grudnih peraja, da bi se nakon što napusti kraj te peraje u luku spustile do sredine boka pružajući se ravno do korijena repne peraje. Cijela je bočna linija pokrivena oštrim štitastim ljuskama, s tim da su od polovice tijela prema repu štitići veći i izraženiji.
Falšun ima izraženo veliko oko s posebno razvijenim tzv. masnim očnim kapkom. Usta su predatorski velika i istezljiva, naoružana pravilnim uskim trakama sitnih zuba.
Falšun nastanjuje more od 15 pa sve do 200 metara dubine. Živi kao pelagička vrsta, ali često i kao pridnena, birajući pritom dna koja su gusto naseljena sitnom ribom, desetonožnim rakovima i glavonošcima.
Istraživanjem je utvrđeno da se s rastom ribe mijenjaju i prehrambene navike. Tako se falšuni dugi od 23 do 30 centimetara najčešće hrane kopljačama, oni od 30 do 35 cm jedu desetonožne račiće, dok se primjercima dugim od 35 do 55 cm na meniju najčešće nalazi sitna riba. Također postoji i sezonska oscilacija, pa su tijekom zime falšunu glavna hrana rakovi, za razliku od toplijeg dijela godine kad su mu glavna hrana ribe.
Posebno je zanimljivo da su falšuni dnevni, a ne noćni lovci. U izboru dna ova vrsta preferira pješčana ili blatna staništa. Nedorasli se primjerci često zadržavaju u plićim uzobalnim vodama, što uključuje ušća, lagune, plaže, ali i močvarna područja.
Brzi rast
Spolnu zrelost falšun postiže u drugoj godini života s dvadesetak centimetara dužine. Mrijest se odvija krajem proljeća do početka ljeta, no ponekad i do početka zime, i to uvijek u plićem uzobalnom moru.
Falšun raste prilično brzo. Tako u prvoj godini dosegne 12,2 cm, u drugoj 17,9 cm, u trećoj 22,3 cm, dok 29,7 centimetara dužine dostiže u petoj godini života.
Budući da je u Jadranu, ako izuzmemo nekoliki mrežnih zapasa ulcinjskih ribara, još uvijek poprilično rijetka lovina, falšun kod nas nema gotovo nikakvu gospodarsku značajnost. Zato je u zemljama koje se protežu uz more u kojem obitava, falšun kao lovina od najveće važnosti za ribarstvo, i to posebno od Maroka do Senegala gdje je godišnji ulov od 500 do 19.000 tona.
Najčešće se lovi mrežnim alatima, koćama, plivaricama i stajaćicama. U prodaji se može naći kao svjež, smrznut ili usoljen.
Kao rijetka lovina nema svoj vlastiti ribolovni alat, već se lovi uglavnom sporadično i slučajno kao prilov, i to najčešće u lovu kančanicom, na panulu ili u spinningu, te još rjeđe podvodnom puškom.