Iz Ploča nam se javio Mladen Miljković, ribolovac koji je u jednom od svojih posljednjih ribolovnih izlazaka uspio nasukati ulov kakav bi svaki spinner poželio makar i na kratko osjetiti na svom priboru.
Evo kako je izgledao taj Mladenov ‘dan iznad očekivanja‘:
- Dolazim s posla u 14 sati, sjedam za stol i ručam.
A onda u trenu pada odluka. Potpuno neplanirano, impulsno brzo kupim opremu i krećem autom.
I dok vozim pregledavam aplikaciju otkrivajući da me čekaju idealni vremenski uvjeti, bez vjetra, ali hladno.
Vrlo brzo stižem na poziciju, vadim štap, montiram ga i stavljam silikonca. Prije zabacivanja gledam prema površini i razmišljam gdje zabaciti. Daleko ili bliže, uz obalu ili direktno prema vani... Vidim da je more u pokretu, tj. ide na oseku, spušta se. Mutno je i to je dobro – priča nam Mladen.
- Slijedi moj prvi zabačaj toga dana, zatvaranje preklopnika role i standardno odrađivanje štapom.
Silikonac lagano radi i pogledom pratim upredenicu kako je kurenat nosi.
A onda u jednom momentu, nakon podizanja štapa, ide tupi udarac.
Znam da je lubin našao varalicu, ali u tom trenutnu ni ne slutim da mi je to riba života.
Na štapu je i kreće sve lagano.
Mislim se, dobra riba, ide sve u redu, ali odjednom zvijer staje i štap se savija puno jače nego obično.
I tada počinje njegova igra.
Jaki, tupi, ali srećom rijetki udarci koje riba odrađuje govore mi jasno da je na drugom kraju veliki lubin – nastavlja Mladen svoju priču.
- Upredenica od 0,15 nmilimetara je jako napeta, prejako. Predvez je 0,35 milimetara, najlon Cinnetic i trebao bi izdržati, no svejedno strepnja raste.
Ne popuštam kočnicu role niti malo i samo čvrsto držim štap u istom položaju amortizirajući udarce ribe.
A on se ne kreće previše, ali se uporno drži dna.
Rola otpušta tu i tamo tek po desetak centimetara upredenice.
Ništa ne forsiram, samo strpljivo držim.
Tako prolaze minuti, a ja nemam uopće pojam o vremenu, niti tko je oko mene.
Koncentracija na maksimumu me drži kao kip na mjestu.
Ne dišem, usporen sam, samo želim tu ribu izvući vani.
A vrijeme prolazi i prolazi.
Riba se polagano pomiče u stranu, kut se mijenja i upredenica se napokon podiže prema površini.
Ubrzo ću ga vidjeti.
A onda je i isplivao.
Udara glavom lijevo-desno u nadi da će se osloboditi.
Očito je umoran, ali se još nije sasvim predao.
Namatam rolu i napokon privlačim velikog lubina kraju.
Noge su drvene, napetost se može rezati u zraku.
Još samo malo me dijeli od uspjeha.
Odrađujem sve kako znam jer mi nije ovo prvi veliki lubin u životu.
I riba se napokon predaje i otvorenih usta je u samom kraju.
Gledam ga i divim se veličini i debljini ribe.
Silikonac se zabio u gornju usnu duboko i dobro.
Pokušavam ga izvući ali ne ide.
Ostavljam ga tako na obali i zovem brata da odmah dođe do mene.
Brat stiže i ni sam ne vjeruje šta sam ulovio.
Oprema je muški sve izdržala.
Slijedi slikanje i teka tada napokon normalno hvatam zrak od silnog uzbuđenja.
Još malo stojimo i gledamo se.
Lubin je na suhom potpuno miran velik i težak.
Vaga pokazuje 8,48 kilograma. To je to…
Skupljam opremu i krećem kući.
Dan iznad svih očekivanja.
Intuicija je bila pogođena, krenuti u ribolov dok more još ‘radi‘ i dok nema vjetra – ispričao nam je Mladen Miljković.
