Ono što se ne vidi, toga najvjerojatnije ni nema, česta je misao kojom se rukovodi većina onih što u more bacaju smeće, od ispražnjene plastične ambalaže do isluženih akumulatora. A nije ni čudo što se tako misli, jer more uglavnom otplavi, ako ne odmah, a ono vrlo brzo, sav taj otpad izvan vidokruga, dok se i spomenuti potopljeni akumulator, jer ga se ne vidi, zaboravi u ekstremno kratkom vremenu.
More prekrije, otplavi, sve to odnese negdje drugdje bez traga, baš kao da se nikada ništa nije dogodilo. Žalosno, ali istinito. Da, tako to vide oni koji ne gledaju ili jednostavno ne vide. A to što će se to bačeno smeće pojaviti u nekoj drugoj vali ili na nekoj drugoj obali, nije im važno.
Na Palagruži se na Velom žalu može naći hrpa albanske i talijanske odbačene ambalaže,...