gavuni i gireOtkrivamo zašto je na ribarnicama danas postalo nemoguće kupiti sitnu plavu ribu

Zima 2023./24. godine mogla bi ući u anale domaćeg ribarstva kao prva sezona u kojoj nije bilo crnog gavuna ili gire – kako drugdje nazivaju zimsku sitnu ribu. Polučeni gavuni pritisnuti pijatom na sat-dva, da povuku aromu luka, potom pofrigani ili ispečeni na gradelama gastronomski su klasik. Malo tko, zapravo gotovo nitko nije ih se nauživao ove godine.

Razmjerno masovnog, jeftinog (4-5 eura) morskog ploda, bijelog ekvivalenta plavoj srdeli hraniteljici puka - gavuna ove zime nema ne zato što ga je nedaj bože – nestalo u moru – nego zbog važne odluke hrvatskih ribarskih vlasti da ipak zabrani upotrebu migavice, obalne mreže potegače prije nekoliko stoljeća osmišljene da lovi upravo tu riblju vrstu.

Ta je mreža međutim, izazivala kontroverzije i u prvoj polovici 19. stoljeća jednako kao i u suvremenosti, te je od starih stručnih pisaca bila nazivana „zlim nasljeđem Dubrovačke republike“ – gdje je bila osmišljena u 17. stoljeću, najviše zato što nad livadama posidonije lovi nedorasle primjerke razne ribe, pa i plemenitih vrsta, a ne jedino gavune.

I EU se, u skladu s Mediteranskom uredbom protivi toj mreži, na prvom mjestu zbog zaštite maža ili posidonije, morske cvjetnice koja je ključ (ribljeg) života u Sredozemlju i u Jadranu, ‘dječji vrtić‘ gdje odrastaju brojne vrste i kasnije se šire. Hrvatska je prilikom pristupanja Uniji 2013. tražila izuzeće u ime ribolovne tradicije, donijela nekoliko trogodišnjih Planova gospodarenja obalnim mrežama potegačama, a 2022. i odluku o reviziji zadnjeg Plana, kada se tražila sveobuhvatna studija utjecaja tih mreža na ekologiju mora.

Nikša Stipaničev/Cropix

Cijelo vrijeme nije se stišavala ‘kuka i motika‘ najviše iz redova rekreativnih ribolovaca i otočana podignuta na haranje migavice koju već odavno ne vuku ljudske, nego konjske snage iz hidrauličkih vitla, uz još neke nadopune u konstrukciji mreže nepovoljne za podmorski svijet, te su ribarske ćurme u ribolovnom danu bile u mogućnosti obaviti puno više potega na različitim poštama.

- Ne samo gavuna, nego nema ni trilje od kamena, sipe, lignje… I to je lovila migavica. - govori poznata prodavačica Neda na već danima gotovo opustjeloj peškariji. Zbog lošeg vremena nema ni koćarske ribe, srdela je u lovostaju sve do 15. veljače, tako da se nedostatak gavuna, istodobno skromne i raskošne ribe, još više osjeća i rastužuje.

I što sad, nije valjda smak svijeta? Hoće li nam gavuni ugibati od starosti zato što nema migavice? Zar se gavun ne može loviti i nekom drugom mrežom, stajačicom? Može naravno, no, izgleda da se ni jedan, ili se malo koji ribar tome posvetio. Jest jedan, kako čujemo na Peškariji, pa su njegovi gavuni odjednom koštali 8 eura i naravno, nitko ih nije htio kupiti, ili jesu malobrojni.

Tako su, zajedno s migavicom, stradali a tko drugi nego građani: šezdesetak bivših kuna za gavuna, kao za oslića ili ciplja!? Premda se kod nas nikad ne zna, to mu je valjda bila i povijesno visoka cijena, dijelom zato što nije bilo ponude, a najviše stoga – ne biste vjerovali – što vaditi gavune iz mreže stajačice zahtijeva „puno više ljudskog rada“ nego kada se ulov jednostavno istrese iz saka migavice ipak sitnijeg oka.

- Molim kil gavuna, al‘ sa što manjim udjelom ljudskoga rada. Jerbo mi je plaća tolika ka‘ da za nju radi magarčina, a ne čovik!