Među invazivnim vrstama koje se opažaju u Jadranskom moru svoje mjesto pronašao je i plavi rak (Callinectes sapidus). Ovaj deseteronožni rak impozantnog oklopa i atraktivna izgleda pravi je agresivac, piše Gorgonija.com.
Odabran je među 100 najgorih invazivnih vrsta u Mediteranu, jer može uvelike utjecati na biološku raznolikost područja koje naseli, te zadati glavobolje lokalnom ribarstvu i akvakulturi. Naime plavi rak je svejed, a tipična hrana su mu mekušci, rakovi, male ribe i alge koje su mu ujedno i glavni izvor hrane.
U borbi za stanište i hranu može utjecati na smanjenje populacije zavičajnih rakova, kao što je to slučaj na području delte Neretve gdje potiskuje zavičajnog boćatog raka (Carcinus aestuarii). Ujedno ovi rakovi imaju visoki reprodukcijski potencijal, toleranciju na visoki salinitet i visoku temperaturu vode, a može preživjeti i u uvjetima niske koncentracije kisika.
Odlični su plivači jer imaju modificirane zadnje članke, stoga se lako šire nošeni morskim strujama, a isto tako lako migriraju iz mora u rijeke i obrnuto. U rijekama pronalaze bogati izvor hrane, dok se u more vraćaju nakon parenja pojačavajući vjerojatnost opstanka ličinki koje se šire nošene morskim strujama.
Mužjake rakova karakteriziraju prsti kliješta plave boje, a ženke imaju crvene ili narančaste. Širenju plavog raka na velike udaljenosti naročito doprinosi pomorski promet odnosno balastne vode koje nisu adekvatno tretirane.
Od prvog zapažanja plavog raka u hrvatskom dijelu Jadrana, 2004. godine na ušću rijeke Neretve, do danas je na tom području njegova populacija uspostavljena, a najbrojniji je u jezeru Parila. Sve češća su zapažanja plavog raka na ušću rijeke Cetine. Prvi put je zabilježen 2014. godine, a nedavno je viđen u velikom broju u donjem toku zaštićenog krajobraza Kanjon rijeke Cetine.
Bilježi se i drugdje na našoj obali, pa možemo reći da je ova invazivna vrsta, kao i brojne druge koje se šire našim morem, u Jadranu pronašla svoj novi dom, i to poglavito područja uz ušća rijeka.
Međutim u ovom slučaju nije sve tako crno kakvim se čini. Plavi rak je prava delicija i tradicija u kulinarstvu sjevernoameričkih i europskih zemljama, kao i u Japanu. Stoga naši ribari trebaju usmjeriti napor prema ulovu plavog raka, a restorani i tržnice ka prodaji te delicije.
U svemu tome treba ih nadasve pratiti i naše zakonodavstvo, a podržati stanovništvo. Možda samo na spomen starog dalmatinskog recepta pripreme grancigule odnosno rakovice, mnogi već krenu u potragu za tom delicijom.
Tekst: Jelena Kurtović Mrčelić / Gorgonija.com