Moja novopečena supruga i ja proveli smo medeni mjesec na jedrilici.
A budući da su u trenutku kada smo preuzeli brod u Hrvatskoj sve trgovine bile zatvorene zbog praznika, morali smo malo više vremena posvetiti podvodnom ribolovu koji je ionako bio obavezan.
Tako smo treći dan proveli spavajući na Biševu gdje je jutarnji lov bio nešto manje nego inače uspješan jer sam uspio uloviti samo jednu hobotnicu od 1,5 kilograma.
Bilo nam je dovoljno za jednu salatu, ali ne puno više.
Planirali smo provesti dan na drugoj strani Biševa i dok sam se vozio na drugu stranu otoka, kao i obično sam povukao wobbler.
Na grupna jedrenja i u podvodne ribolove idem već više od 7 godina, ali nikad na panulu nisam nikada ništa ulovio. Ali bez obzira na to, jednako nikada ne odustajem.
Počeli smo se približavati hridi Kamik gdje sam dan ranije loveći preplašio dva škarma pa sam odlučio propanulati uza sami kraj, možda se nešto i dogodi.
A budući da nisam baš ništa očekivao, naravno da sam platformu jedrilice ostavio podignutom dok su sigurnosni konopi bili vezani.
I kad smo bili na nekih 50 metara od kraja, i kad sam naglas rekao da se ni ovaj puta neće ništa dogoditi, došlo je do udarca.
I prvi puta otkako ga imam, Penn Squall 30VSW je zapjevao.
Kakva je to mješavina panike, radosti i kaosa bila.
Budući da nisam znao gdje mi je glava, prvo sam zategao kočnicu, naredio ženi da okrene brod na otvoreno, smanjio gas, jednom rukom otpetljao sajle, drugom držao štap i nadao se da će riba ostati na udici, dao upute ženi da spusti platformu, pokušao privući ribu...
Ukratko kaos kakav nikad prije nisam doživio, ali moja ribarska sreća je svejedno izdržala i riba je još uvijek bila na štapu.
Sada sam se mogao malo više usredotočiti na ribu i namatanje pa sam primijetio da ne vuče normalno, nego da se više osjeća kao da čupam granu drveta ili nešto slično.
A onda, kada sam ugledao škarma postalo mi je jasno da ova riba nema konstituciju i oblik za vučenje i otpor kakav sam očekivao.
Unatoč lijepoj veličini od oko 70 centimetara, uspio sam je prilično lako dovesti do platforme, podići je i izvući na brod.
Ogromna radost jer nikad prije nisam ulovio škarma na štap, a osim toga, konačno smo dobili i malo više mesa za konkretan obrok.
A budući da sam jučer na toj poziciji vidio dva škarma, odlučio sam ponovno okušati sreću. Prvo sam pokušao zapanulati u suprotnom smjeru, ali se ništa nije dogodilo.
Malo razočarani, ali svejedno još uvijek sretni, okrenuli smo se i povukli još jednom u istom smjeru kao i prvi put.
I onda se dogodilo isto!
Oko 50 metara iza nas, uza samu obalu, dobio sam još jedan griz, još jednog škarma.
Ovaj put sam, budući da je iza mene već bilo bogato iskustvo, ribu savladao jako brzo tako da je i ovaj drugi izašao na palubu bez većih iznenađenja.
Ovaj je bio malo manji pa smo zato odlučili ponovno probati.
Trebala nam hrana za sljedeća četiri dana, a dva škarma svakako nisu bila dovoljna. Ponavljamo sve kao u prva dva slučaja, ali već smo bili malo dalje od otoka i taman sam htio skrenuti pogled sa štapa, kad se odjednom začuo prasak i kočnica je počela pjevati glasnije nego prije.
Rekao sam si:
- Ovaj škaram će biti preko metra...
Vučem je, vučem, ali i riba vuče, i to u dubinu, a štap se sve više savija...
U snovima bih pomislio da je na štapu možda zubatac, ali samo u snovima, pa sam rekao ženi da je ovaj škaram definitivno neko čudovište i da će borba potrajati.
Nakon one prve dvije krtake borbe s ribama, ova mi se učinila jako dugom tako da sam prepun adrenalina, kad sam konačno dobio ribu uz bok broda ostao šokiran.
Zubatac! Riba mojih snova...
Nisam ga još nikada ulovio, ni na štap, ni podvodnom puškom, a sada je bio ovdje, ispod mene, na predvezu, zakačen na wobbler…
A wobbler površinski koji roni možda do pola metra dubine…
Ako je bio kaos tijekom izvlačenja prvog škarma, sada je kaos bio neizmjerno veći.
Zubatac je bio duži od prvog škarma i definitivno barem pet puta teži.
Kako ga izvući?
U prvi tren sam pomislio na hitac iz puške, ali imao sam sa sobom Cuttlebone roller 115 nepripremljen pucanje...
Borba sa zubacem trajala već podosta i primijetio sam da je zubac vidno iscrpljen.
Više nije bilo batrganja tako da je mirno ležao na boku pored jedrilice.
Štap sam predao supruzi, koja je štap držala u ruci manje puta nego što ja imam prsiju na obje ruke, a do sada je ulovila samo dvije ušate.
Dakle, teška odluka, ali ispravna, jer je zubatac bio stvarno miran tako da sam ga s platforme jednostavno prihvatio za škrge i podigao na palubu.
E sada je nastupila neopisiva radost i spoznaja onoga što se upravo dogodilo.
Nastala je zbunjenost i veselje, i fotografiranje i galama…
Borba sa zubacem je također uspješno snimljena i za mene će to zauvijek ostati u sjećanju, ali za ekipu doma koja to tek treba vidjeti, to će biti bomba!
Sada smo imali dovoljno "mesa" za cijeli tjedan, pa čak i za ponijeti kući.
Metar je pokazivao 80 centimetara, a važući odokativno i ručno, uspoređujući ribu s bocama vode, procjenjujemo da je težak oko 7,5 kilograma.
A u čišćenju otkrivam da mu je želudac bio potpuno prazan, što donekle objašnjava ovaj površinski suicidalni napad na plastični wobbler.
Svakako, doživljaj za pamćenje koji je medeni mjesec učinio još medenijim.
A za sve koje zanima, štap je bio Daiwa Sealine Heavy Trolling Drift 25 - 60 lbs, rola Penn Squall 30VSW, a varalica Rapala X-Rap Long Cast Blue Sardine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....