Bude li kako je predviđeno, do ljeta će u mandalinskoj uvali Sv. Petar biti izgrađen objekt Centra za razvoj marikulture, dugo očekivana jezgra budućeg zamaha proizvodnje hrane iz mora na ušću Krke. Riječ je o projektu Razvojne agencije Šibensko-kninske županije u vrijednosti od 4,5 milijuna kuna zajedno s troškovima opreme, a financirat će se novcem europskih fondova i državnog proračuna.
Provedba je povjerena Razvojno-inovacijskom centru "Alu-Tech" u krilu Razvojne agencije, čiji tim na tome poslu čine Zoran Belak, ravnatelj, te Ante Marić, Danko Junaković i Damir Buntić. Nakon izgradnje, Centar za razvoj marikulture djelovat će u sastavu "Alu-Techa".
Objekt budućeg Centra naslanja se na postojeću zgradu Pomorskog učilišta "Libar", na zemljištu u koncesiji ŽLU-a, i prostirat će se na oko 300 četvornih metara. U utorak je raspisan natječaj za izvođača radova i traje do 24. veljače, a u pogonu Centra predviđene su linije za prihvat školjaka, sortiranje, pročišćavanje (depuraciju) te pakiranje u vreće, napominje Zoran Belak.
U pogledu depuracije, postupak će se obavljati bude li potrebe. Srećom, vode na području šibenskih marikulturnih polja uglavnom su u najčišćoj zoni A, a to je još jedna od prednosti šibenskog zaljeva u odnosu na neke lokalitete u Europi.
– Depuracija će biti obvezna za sve uzgajivače iz zone B, no velika je stvar što će automatizirane linije budućeg Centra uzgajivače lišiti mukotrpnog posla čišćenja, sortiranja i pakiranja školjaka u vreće. Tu će uslugu školjkari imati za vrlo prihvatljivu cijenu, no da se ne pomisli kako je interes Razvojne agencije u komercijalnim poslovima oko školjaka, napominjem kako je stručno-znanstvena potpora marikulturnim projektima školjkara zacijelo i važniji dio budućeg Centra.
Osim radnika na obradi školjaka, u drugoj fazi zaposlit ćemo znanstvenike radi nužne potpore razvoju ovdašnje marikulture. Kada se Centar uhoda, komercijalni dio sigurno može preuzeti neka buduća udruga školjkara, a Razvojno-inovacijski centar preuzeo bi dio znanstveno-stručne potpore i prijave na europske projekte – govori Zoran Belak.
– Trebat će s vremenom sve to još snažnije promovirati u marketinškom smislu, budući da je školjkarstvo u Šibeniku razmjerno dugog vijeka, a šire se o tome možda i ne zna dovoljno, koliko o Stonu, primjerice – napominje Belak.
Razvoj je zastao
S njime i suradnicima razgovarali smo na budućem gradilištu, prostoru uz more gdje je, osim učilišnog objekta s poligonom za uvježbavanje pomorskih vještina, i službena luka za ribarske i turističke brodove.
Sve je to prilično nagruvano na nevelikom prostoru, međutim, neće zadugo biti tako, budući da će se turistička flota, barem prema najavama, preseliti na vezove duž nedavno uređene obale u komunalnoj luci Vrnaža. Ulaganje u Centar za razvoj marikulture donijet će i solidnu uređenost toga dijela šibenske luke, potvrđuje i Belak.
Odlukom da izgradi ovakav Centar Županija je zapravo napravila ono u čemu združeni školjkari nisu uspjeli u posljednjih nekoliko godina i dala dragocjen impuls napretku marikulture. Drugačije nije išlo, razvoj je zastao i ovo je sigurno vrijeme za iskorak u proizvedenim količinama i vrstama morskih organizama na plavim poljima poznatim gotovo isključivo jedino po dagnji ili pidoči. Za ilustraciju, cijela zemlja u marikulturi proizvede 2000 tona školjaka, što bi mogao sam šibenski akvatorij da se optimalno razvije.
– U sklopu programa "Coast" prije šest godina proveli smo istraživanje mogućnosti komercijalnog uzgoja male Jakobove kapice u suradnji s jednim uzgajivačem. Došlo je, međutim, do nekih problema, no ovo govorim samo da istaknem kako pidoča ne bi trebala biti jedini mekušac koji će se ovdje uzgajati. Postoji još komercijalnih vrsta, treba proširiti asortiman na druge vrste školjaka koje je moguće uzgajati, pa i ribe – govori Damir Buntić, agronom, inače istaknuti maslinar te predani promotor maslinarstva i kvalitetnog ulja.
Za njega je jako vrijedna ideja uzgoja u divljini jako prorijeđene, gotovo nestale jegulje, tim više što već postoji dokazana tehnologija i razvijena praksa u nekim zemljama EU-a. A to bi bio i način da se vrati u Krku, iznosi Buntić.
Dotaknuli smo se i generacijske smjene na poljima marikulture. Nekih pionira uzgoja više nema, povukli su se u mirovinu, a novi koncesionari, barem dosad iskazanim ambicijama, pokazuju da razvoj nije upitan, kažu naši sugovornici.
U posao u šibenskom zaljevu ušle su i neke jače, etablirane tvrtke, a među novim koncesionarima je i tvrtka "Platforma 22", koju predstavlja Matija Bumbak.
Odluka o koncesijama
On je nekadašnji, vrlo uspješan pročelnik Odjela za gospodarstvo Grada Šibenika, pod čijom su se palicom provodili projekti tvrđava, po kojima se glas o gradu proširio i izvan zemlje. Otkako se upustio u poduzetničke vode, zajedno s partnerima, među kojima je također Ivana Bujas Rupić, njegova bliska suradnica iz vremena javnog sektora, odlučio je okušati se u marikulturi. Poznajući ekipu, to će sigurno ozbiljno razvijati.
Bumbak svim srcem pozdravlja županijski projekt Centra za marikulturu i skreće pažnju na uzgajivačima vrlo važno produljenje koncesija na dulji rok, budući da je to jedan od važnih preduvjeta da se mogu natjecati za novac iz europskih fondova i poduzimati ozbiljnije investicije.
– Odluku o koncesijama očekujemo vrlo skoro, već na sljedećoj sjednici Županijske skupštine. Sam Centar čvrst je temelj da se na njemu izgradi razvijena šibenska marikultura, no ipak je samo početak i svakako dobra poruka Županije da se brine o tom segmentu gospodarstva, u kojem leže mogućnosti puno veće od dosadašnjih – iznosi Bumbak.
Na stranu da smo kao nacija dosta teški za suradnju i dogovaranje, zbog čega nam i zadrugarstvo nije uspješno, no ovaj potez županijske uprave pun je pogodak i zbog toga što je Županiji prilikom natjecanja za europske projekte moguće dobiti stopostotne iznose sufinanciranja, a školjkarima, sve da se i udruže, ne više od 75 posto, podsjeća Matija Bumbak.
To je vrlo bitan moment, a na budući Centar može se nastaviti još puno korisnih službi od koristi za razvoj marikulture. I udruženi školjkari, po njegovu mišljenju, ne bi trebali biti nedostižan cilj u novom poglavlju šibenske marikulture.
– Sada preostaje jedino ozbiljno i pametno uhvatiti se posla. I u pogledu brendiranja imamo potporu Županije preko projekta "Taste Šibenik – Knin County" u provedbi Odjela za poljoprivredu, kooperativne su i turističke zajednice, Odjel za pomorstvo također... Rekao bih da je sada trenutak kada su se poklopili politički interes, ambicije mlađih poduzetnika u marikulturi i, ne manje važno, otvorene mogućnosti financiranja iz europskih fondova. Sinergija politike, znanstvenih dosega i poduzetničkog impulsa dat će ploda u idućih nekoliko godina. Bit će novih uzgojnih vrsta školjaka i za nas novih tehnologija uzgoja, već poznatih u svijetu – uvjeren je Matija Bubmak.
– Kod nas se uglavnom govori o pidoči i sve je nekako u sjeni te školjke. Svi mi školjkari, međutim, u ponudi imamo izvrsnu kamenicu, vrhunsku poput pidoče, no to je kod naših ljudi jedva poznato. A za njih nautičari stoje u redu pred našim uzgajalištima, pa se potvrđuje uvijek ista priča – da stranci bolje od domaćih znaju što raste na našim morskim poljima!