Iako je okupirana svojim poslovnim obvezama na kopnu, nekadašnja hrvatska reprezentativka u sportskom ribolovu, dr. Katarina Vrcan, većinu slobodnog vremena provodi na svome Hvaru gdje uživa u ribolovu u akvatoriju Jelse i Vrboske.
- Istina je, prestala sam se natjecati prije deset godina i sada sam na moru kad god mogu, naprosto uživam u nenatjecateljskom ribolovu.
Tako je bilo i do prije nekoliko dana, makar se u u ovo zimsko doba nije lako odlučiti kojem ribolovu se posvetiti - ribolovu s obale na komarče, onom na lubine, ili pak ciple putnike, na palamide...
Svi su predivni, ali ove godine sam svoj zimski godišnji odmor posvetila isključivo ribolovu na zubace i krunaše iz moga gliserića kojem sam od milja dala ime Mali.
I bilo je zaista dobro: u desetak izlazaka ulovila sam dva kapitalca krunaša od 8,5 i 4,2 kilograma, te šest zubataca od dva do sedam kilograma – veli Katarina.
Tajna ribolova
Tijekom svoje bogate natjecateljske karijere osvojila je 11 svjetskih odličja, a Otoku sunca često se vraćala s medaljama oko vrata što ih je osvajala u mnogim državama na obalama oceana, na tri kontinenta – Europi, Africi i Južnoj Americi.
A kad je pitamo o tajni ribolova i na škoju ona kaže da kad god ima priliku u kontinuitetu biti na moru, kao što je to bio slučaj sada na godišnjem odmoru, da je tada puno uspješnija nego kada na more izlazi tek onako sporadično.
Događa se to ponekad i vikendom ako joj vremenski uvjeti dopuste, jer tada bolje osjeti gdje je i kako se ponaša riba.
Ovisno o tome prilagođava tehniku ribolova, izbor pošte, te vrijeme izlaska na more s obzirom na položaj mjeseca i smjer vjetra koji puše.
Na sve to Katarina gleda s posebnom pozornošću, ali važno je imati i dobru opremu.
- Svakako, potreban je kvalitetan i pouzdan pribor.
Danas postoje i sonderi koji nedvojbeno pokazuju ciljnu ribu.
Ja na svom starom ne vidim zubace, već samo konfiguraciju dna, ali zato imam iznimno iskustvo u našem akvatoriju što ga dijelom upijam i od mog supruga Mlađana, koji je zapravo neiscrpan izvor ribolovnog znanja.
Lignja za ješku
Možda je neobično, ali uglavnom lovimo odvojeno, svaki sa svojim brodom.
Ponekad imam privilegiju da mi on ili tata Manči ulove po koju lignju za ješku, što ovih dana baš i nije bio slučaj.
Lovila sam ih sama – pripovijeda naša sugovornica.
Također objašnjava da u ribolovu koristi tradicionalne tehnike, lovi panulom sa živom ješkom, najčešće lignjom, te kančenicom, ali koristi i modernije tehnike, kao primjerice inchiku i zoku.
Nije ljubiteljica jigginga, ali poštuje ribolovce koji su u tome uspješni.
Kada ide u ribolov uvijek ima cilj uloviti točno određenu vrstu ribe.
Zubaci manje težine
Proteklih nekoliko dana bili su to zubaci i krunaši.
Ulovi jednu do dvije ribe i vraća se doma.
- Uvijek ću radije doma doći bez ribe nego s malim zubacem ili krunašem.
Takve male primjerke uvijek vraćam moru i mijenjam poštu.
More to pamti.
I vraća peterostruko.
Ovu zimu sam ipak lovila nešto manje zubace nego ranijih godina, iako su zadnja četiri bila već sasvim solidni, od pet do sedam kilograma.
Inače, najvećeg zubaca sam ulovila preklani, bio je težak nešto više od 10 kilograma.